Rim, 8. 5. 1997. (IKA) – Svećenik vrhbosanske nadbiskupije Marinko Perković obranio je doktorsku radnju pod naslovom “Put k Bogu i Smjer u životu: moralni red u djelima Jordana Kuničića (1908-1974)”, na Papinskome sveučilištu Gregorijani u Rimu, u srijedu, 7. svibnja. Radnja, koju je izradio pod vodstvom hrvatskoga isusovca i profesora na katedri moralne teologije na Gregorijani dr. Ivana Fučeka, podijeljena je na tri dijela u sedam poglavlja. Prvi dio predstavlja Kuničića, rođenoga na otoku Hvaru, koji je kao član reda propovjednika, dominikanaca, studirao filozofiju i teologiju na Papinskome sveučilištu sv. Tome Akvinskoga u Rimu. Osim što je bio profesor dogmatike i pedagogije na Višoj dominikanskoj teološkoj školi u Dubrovniku, najplodnije razdoblje svoga života, od 1955. pa sve do smrti 1974. godine, Kuničić je ugradio u Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu, gdje je predavao različite predmete iz moralne teologije, socijalnoga nauka Crkve i pedagogije, obnašao službu dekana, urednika “Bogoslovske smotre” te se uključivao u različite teološko-moralne rasprave, ne samo u domovini, nego i u inozemstvu. Kuničićev profesorski i spisateljski rad vezan je uz razdoblje prije, za vrijeme i neposredno nakon Drugoga vatikanskog koncila, što se vrlo dobro vidi u njegovih 350 znanstvenih članaka. Dr. Perković u prvome dijelu tumači što bi bio ćudoredni red u Kuničićevim djelima te govori o važnosti blaženstava, koja bi prema Kuničiću, bila forma ćudorednoga reda. Drugi je dio posvećen objektivnome ćudorednom redu te govori o Kuničićevoj viziji ćudorednoga zakona i normi, dok je treći posvećen subjektivnome ćudorednom redu u kojemu glavno mjesto zauzima govor o savjesti, koja je prema Kuničiću, povezana s krepošću razboritosti. Posljednje poglavlje govori o ćudorednome činu koji je prema Perkoviću središnja točka u kojoj se sijeku objektivni i subjektivni ćudoredni red, da bi se na kraju moglo vidjeti kakva je Kuničićeva vizija moralne istine. Ako bi se u jednoj rečenici trebala opisati glavna postavka Kuničićevog shvaćanja ćudoređa, onda bi se ona prema Perkoviću, mogla izreći riječima: “U ‘objektivnom’ odlučno i izričito, a u ‘subjektivnom’ blago i milosrdno”. Marinko Perković rođen je 1964. godine u Sarajevu gdje je završio osnovnu školu. Nakon završene Nadbiskupske klasične gimnazije “Vicko Zmajević” u Zadru, te studija filozofije i teologije u Sarajevu, zaređen je za svećenika. U Sarajevu je proveo jednogodišnju kapelansku praksu, a 1991. godine vrhbosanski nadbiskup Vinko Puljić šalje ga na studij moralne teologije u Rim, gdje upisuje postdiplomski studij na Papinskome sveučilištu Gregorijani, te živi i djeluje u Papinskome hrvatskom zavodu sv. Jeronima.