Sarajevo, 27. 4. 1997. (IKA/HABENA) – Posmrtni ostaci vrhbosanskog nadbiskupa Ivana Šarića preneseni su iz Madrida u Sarajevo u subotu, 26. travnja. Tim je činom ispunjena posljednja želja pokojnog nadbiskupa da mu tijelo bude sahranjeno u zavjetnoj crkvi sv. Josipa na Marijinu Dvoru, koju je on kao nadbiskup sagradio s nakanom da postane katedralna i metropolitanska crkva, predvidjevši u njoj grobnice za sebe i svoje nasljednike. Svečanu misu zadušnicu za pokojnog nadbiskupa Šarića predvodio je vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić u zajedništvu s banjolučkim biskupom Franjom Komaricom, mostarsko-duvanjskim biskupom i trebinjsko-mrkanjskim administratorom Ratkom Perićem, vrhbosanskim pomoćnim biskupom Perom Sudarom te provincijalom franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Petrom Anđelovićem. Kardinal Puljić u svojoj je propovijedi istaknuo kako je trenutak u kojem dočekujemo tijelo nadbiskupa Šarića onaj u kojem same naviru riječi proroka Izaije: “Tješite, tješite moj narod”. Kardinal je dodao da je u javnosti, nažalost, ostala potisnuta poruka Svetog Oca izrečena prigodom njegova pohoda Sarajevu i BiH o pravu svakoga da se vrati na svoje ognjište. Tako i povratak tijela pokojnog nadbiskupa, istaknuo je kardinal Puljić, daje podstrek i nadu svima koji se kane vratiti na svoje ognjište. Nadbiskup je Puljić potom pozvao vjernike i svećenike da ustrajno mole na grobu nadbiskupa Šarića. Pred kraj euharistijskog slavlja generalni vikar nadbiskupije mons. Mato Zovkić pročitao je izjavu španjolskih časnih sestara koje su poznavale i pomagale pokojnog nadbiskupa dok je živio u Madridu. Nakon misnog slavlja biskupi sa šezdesetak svećenika obavili su obred ukopa nadbiskupa Šarića u kripti crkve sv. Josipa.
Nadbiskup Ivan Šarić upravljao je Vrhbosanskom nadbiskupijom od g. 1918. kao vikar, nakon smrti nadbiskupa Stadlera, a od g. 1922. kao rezidencijalni nadbiskup. U travnju 1945. napušta Bosnu da ne padne u ruke partizanima. Najprije je živio u Austriji, a od g. 1948. u Madridu, gdje je i umro 16. srpnja 1960.