OBNOVLJENI MISNI OBRED - JEDAN OD GLAVNIH UZROKA DANAŠNJE KRIZE U CRKVI Autobiografsko djelo kardinala Ratzingera "Moj život - Sjećanja: 1927-1977"
Washington (IKA/CNS )
Washington, 19. 4. 1997. (IKA/CNS) - Način na koji je papa Pavao VI. g. 1969. izvršio obnovu misnog obreda prouzročio je "krajnje ozbiljnu štetu" Crkvi, ističe predstojnik Kongregacije za nauk vjere kardinal Joseph Ratzinger u svom autobiografskom djelu
Washington, 19. 4. 1997. (IKA/CNS) – Način na koji je papa Pavao VI. g. 1969. izvršio obnovu misnog obreda prouzročio je “krajnje ozbiljnu štetu” Crkvi, ističe predstojnik Kongregacije za nauk vjere kardinal Joseph Ratzinger u svom autobiografskom djelu, upravo objavljenom u Italiji, pod naslovom “Moj život – Sjećanja: 1927-1977”. Dok su mnoge promjene u liturgiji bile doista neophodne, pojasnio je kardinal Ratzinger, ukinuće starog misnog obreda označio je “prijelom u povijesti liturgije, čije posljedice ne mogu biti drugo do tragične”. “Uvjeren sam da je kriza Crkve u kojoj se danas nalazimo u velikom dijelu upravo prouzročena raspadom liturgije”, rekao je njemački kardinal dodavši kako, unatoč mnogim promjenama koje je donio II. vatikanski sabor, a koje predstavljaju “izvorno poboljšanje i istinsko obogaćenje”, primjerice uvođenje narodnog jezika u liturgiju, proglašenjem novoga misnog obreda “dogodilo se nešto sasvim drugo: stare strukture bile su razorene i njihovi dijelovi bili su upotrijebljeni za izgradnju novih” na štetu liturgijskoj tradiciji. Ključna je poteškoća bila što je obnovljena liturgija predstavljena “kao nova struktura, u suprotnosti s onom koja se razvijala u tijeku povijesti”. To je dovelo do toga da se činilo kao da liturgija nije “živi proces” u životu Crkve, nego proizvod “posebnih saznanja i pravne kompetencije”.
“Za život Crkve od presudne je važnosti nanovo oživjeti liturgijsku svijest… s ciljem raspoznavanja kako između povijesnog razvoja liturgije i shvaćanja II. vatikanskog sabora ne postoji prekid, nego jedinstvo”, istaknuo je njemački kardinal.