SMIJU LI SE HRVATSKI PROGNANICI VRAĆATI U KUĆE KOJE SU PRIPADALE ODBJEGLIM SRBIMA? Djelatnici hrvatskog dušobrižništva izvan domovine raspravljaju o aktualnim teološkim i političkim pitanjima
Opatija (IKA )
Opatija, 9. 4. 1997. (IKA) - Što savjetovati i kako pomoći hrvatskim katoličkim prognanicima iz Bosne i Hercegovine koje europske države koje su ih prihvatile prisiljavaju na povratak? To je pitanje posebno zaokupilo sudionike pastoralnog skupa "Na putu
Opatija, 9. 4. 1997. (IKA) – Što savjetovati i kako pomoći hrvatskim katoličkim prognanicima iz Bosne i Hercegovine koje europske države koje su ih prihvatile prisiljavaju na povratak? To je pitanje posebno zaokupilo sudionike pastoralnog skupa “Na putu prema trećem tisućljeću” u Opatiji, u hotelu Adriatic 8. travnja ove godine.
Oko 170 svećenika i njihovih suradnika koji djeluju u hrvatskim katoličkim misijama širom Europe, nakon što su slušali predavanja o sadašnjoj društvenoj i moralnoj razdrobljenosti hrvatskoga društva i najsuvremenijem katoličkom primanju Isusa Krista, usredotočili su pozornost na hitno pitanje povratka spomenutih izbjeglica i prognanika. Riječ je, naime, o ljudima koji su vrlo ugroženi i koji s povjerenjem traže i savjet i pomoć svojih svećenika. Ti, pak, svećenici znaju da su poput Isusa u prvom redu poslani služiti narodu u svim njegovim nevoljama. Znaju da je zauzimanje za ugrožene neizostavni sadržaj naviještanja Evanđelja na pragu trećeg tisućljeća.
Nakon što je riječki dekan preč. Dinko Popović u ime krčkog biskupa Josipa Bozanića izvijestio skup o pothvatima i naumima Crkve u Hrvatskoj za slavlje jubileja g. 2000, ravnatelj hrvatske inozemne pastve mons. Vladimir Stanković, hrvatski naddušobrižnik u Njemačkoj fra Bernardo Dukić i urednik frankfurtske “Žive zajednice” fra Anto Batinić upoznali su nazočne s namjerama nekih europskih država, posebno Švedske i Njemačke, da uskoro uskrate gostoprimstvo mnogim hrvatskim prognanicima iz BiH. One koji imaju putovnice Republike Hrvatske, smatraju hrvatskim državljanima koji se trebaju vratiti u tu svoju državu. Hrvatska, pak, vlada uputit će ih na područje od posebne državne skrbi gdje bi im se ponudile i kuće izbjeglih Srba. Smiju li oni to prihvatiti, smije li svećenik to savjetovati? Razvila se tako živa i uzbuđujuća rasprava. Prevladalo je mišljenje da povratnici trebaju prihvaćati što im nudi zakonita hrvatska vlast, kojoj onda ostaje dužnost dalje skrbiti za ljude koje tako prima kao i za moguće povratnike srpske narodnosti.
U poslijepodnevnom radu po sekcijama toga prvog dana zasjedanja sudionici su vrlo zauzeto produbljivali pitanja o sadašnjim političkim, društvenim, ekonomskim, kulturalnim i moralnim prilikama u Republici Hrvatskoj. Crkveni, naime, djelatnici moraju poznavati sredinu u kojoj naviještaju Evanđelje, ljude kojima nude Isusa Krista. Spomenuto pitanje povratka hrvatskih prognanika u BiH važni je i bolni sastojak stanja u toj sredini. Predsjednik Hrvatskog Caritasa mons. Vladimir Stanković mogao je nazočne upoznati s mnogim uspješnim pothvatima katoličkih dobrotvornih ustanova upravo za smještaj tih prognanika, za popravak kuća u koje se nastanjuju, za organizaciju zdravstvene službe i školovanja povratničke djece. Iz tako, na prvi pogled nesukladnih teoloških i političkih pitanja sve jasnije izbija svijest da naviještati Evanđelje u prvome redu znači brinuti se za ono o čemu će Krist jedino pitati ljude na Posljednjem sudu: jesu li pomagali drugim ljudima u njihovim ovozemnim potrebama.