Zagreb, 21. 3. 1997. (IKA) – “‘Hristos voskrese iz mertvih, smertiju smert poprav’ (‘Krist uskrsnu od mrtvih, smrću satre smrt’) – U našoj najzanosnijoj i najradosnijoj uskrsnoj pjesmi, troparu uskrsne liturgije, tijesno su povezani uskrsnuće i umiranje, život i smrt. Ni u tome slavlju pobjede života ne smijemo zaboraviti da se smrt samo smrću satire, da se nesreća samo patnjom pobjeđuje. Nije to kvarenje životne radosti, nego jedini mogući put prema pravoj istini, kako u vremenu tako i u vječnosti”, stoji na početku uskrsne poruke križevačkoga grkokatoličkog biskupa Slavomira Miklovša. Biskup se, nadalje, osvrće na korizmenu poruku pape Ivana Pavla II. ističući: “Dok mnogi očajavaju ne vidjeći kraj patnjama, neimaštini i raznim zloporabama, mi, vjernici uskrslog Krista moramo imati snage za njih i za sebe, da svijet ne zaglibi u beznađe. Moramo se osjećati kao kvasac koji treba podignuti veliko tijesto, kao mala ali neugasiva svjetlost koja je uvijek jača od tame. Nećemo iscrpiti tu uskrsnu spoznaju i uskrsnu radost u samoj pjesmi niti u samom molitvenom, makar i zanosnome razmišljanju. Svaki od nas treba se odmah obazrijeti oko sebe i požrtvovno činiti sve što je moguće za obnovu naših obitelji, naših sela i gradova, naših župa, crkava i kapela, cijele naše eparhije.”