Dragi vjernici, draga braćo i sestre!
Svetkovina je Krista Kralja svega stvorenoga. Svetkovina Onoga koji je rekao: Ja sam Alfa i Omega, Prvi i Posljednji, Početak i Svršetak!” (Otk 22,13-14). Današnjom nedjeljom završava liturgijska godina, a završava i Godina vjere koju je o pedesetoj obljetnici II. vatikanskog sabora proglasio papa Benedikt XVI. prošle godine 11. listopada. Uputio nam je tada svoju encikliku „Vrata vjere” i zaželio da hrabro uđemo na ta vrata i otkrivamo veliko bogatstvo za čovjeka i čovječanstvo koje se pronalazi kada se uđe na ta vrata. I ja sam tada kao Vaš pastir uputio pismo svim vjernicima naše Varaždinske biskupije sa željom da ponajprije zahvalimo Bogu za dar vjere, da zahvalimo svojim roditeljima, majkama i očevima, bakama i djedovima koji su stoljećima čuvali vjeru i nama je predali kao veliku vrijednost i veliko bogatstvo. Često nam i nisu mogli ostaviti neko drugo bogatstvo, ali su nam ostavili svjedočenje poštenoga života u vjeri u kojoj smo naučili poštivati Boga i čovjeka. A kada su poneki i ostavili materijalno bogatstvo, obično bi brzo nestalo i propalo, a bogatstvo duha i vjere ostaje. U svojem pismu zaželio sam da ne budemo „gluhi” za prihvaćanje riječi Božje, već da otvorimo svoj razum i srce kako bismo se u slobodi opredijelili za Onoga koji je rekao: „Ja sam put, istina i život”. Prigoda je da se na kraju te godine ispitamo koliko smo u tome uspjeli. Ne možemo o tome iznositi neke statističke podatke, ali ćemo u budućnosti vidjeti koliko smo napredovali, a zato nam je potrebno svjetlo vjere i upravo pod tim naslovom uputio nam je i sadašnji papa Franjo posebnu encikliku na blagdan svetih apostola Petra i Pavla ove godine. Veseli nas kako svijet, pa i u našoj domovini Hrvatskoj, prihvaća papu Franju i citira njegove riječi i rečenice (izvlačeći ih često iz konteksta), ponekad doduše potpuno krivo i zato je na nama da slušamo njegove poruke i pisma.
Evo što nam kaže u uvodu enciklike:
Kada govorimo o tome svjetlu vjere, možemo čuti prigovore mnogih naših suvremenika. U današnje vrijeme misli se kako je takvo svjetlo moglo biti dovoljno za društvo u starini, ali da je beskorisno za nova vremena, za čovječanstvo koje je postalo „punoljetno”, koje je ponosno na svoju racionalnost i željno na nov način istraživati budućnost. U tom smislu vjera se počela doživljavati kao neko varljivo svjetlo, koje sprječava čovjeka da se smiono upusti u stjecanje novih znanja i spoznaja.
I tako se čovjek odrekao traženja velikog svjetla, velike istine, da bi se zadovoljio malim svjetlima koja prosvjetljuju kratak trenutak, ali nisu sposobna otvoriti put. Kada nema svjetla, sve postaje mutno i nejasno, ne može se razlikovati dobro od zla, put koji vodi do cilja od puta na kojem se, bez pravog smjera, neprestano vrtimo u krug.
Prijeko je potrebno ponovno uvidjeti osobitu narav svjetla vjere, jer kada se njezin plamen ugasi, i sva ostala svjetla na koncu izgube na svojoj snazi. Svjetlo vjere posjeduje, naime, jedinstveno obilježje, jer je sposobno prosvijetliti cijeli ljudski život.
I kada se u suvremenom društvu nastoje razoriti neke temeljne vrijednosti, kao što su ljudski život i obitelj, razara se zapravo sam čovjek.
Prvo okruženje u kojem vjera prosvjetljuje ljudski grad jest obitelj. Tu prije svega mislim na stabilnu zajednicu muškarca i žene u braku. Ta je zajednica plod njihove ljubavi, koja je znak i prisutnost Božje ljubavi, priznavanje i prihvaćanje dobrote spolne različitosti, zbog čega se bračni drugovi mogu združiti u jedno tijelo (usp. Post 2, 24) i sposobni rađati novi život, to očitovanje Stvoriteljeve dobrote, njegove mudrosti i nauma njegove ljubavi. Utemeljeni na toj ljubavi, muškarac i žena mogu jedno drugom obećati uzajamnu ljubav činom koji uključuje cijeli život, i u kojem se zrcale mnogobrojne odlike vjere. Obećati trajnu ljubav može se samo tada kada se otkrije naum koji je veći od vlastitih planova, koji nas podupire i omogućuje nam darivati cjelokupnu budućnost ljubljenoj osobi. Vjera nam isto tako pomaže shvatiti rađanje djece u svoj svojoj dubini i bogatstvu, jer pomaže u njima prepoznavati ljubav Boga Stvoritelja, koji nam daruje i povjerava misterij nove osobe.
Doista je važno čuvati svetost obitelji za napredak društva upravo u ovo naše vrijeme u kojem kao da se ostvaruju riječi svetoga Pavla koje je uputio učeniku Timoteju i kojima ga bodri da bude uporan u propovijedanju riječi u zgodno i nezgodno vrijeme. Pritom Pavao još napominje: „… jer doći će vrijeme kad ljudi neće podnositi zdrava nauka, nego će sebi po vlastitim požudama nagomilavati učitelje kako im godi ušima; od istine uho će odvraćati, a bajkama se priklanjati. Ti, naprotiv, budi trijezan u svemu, zlopati se, djelo izvrši blagovjesničko, služenje svoje posve ispuni!” (2 Tim 4, 3-5)
Draga braćo i sestre,
na poseban način u ovom pismu pozdravljam i zahvaljujem svim roditeljima koji s ljubavlju prihvaćaju i odgajaju svoju djecu, posebno obiteljima s više djece jer su one, ne samo zalog naše budućnosti, nego i znak nade koja nam je itekako potrebna u ovo naše vrijeme.
Pozdravljam i čestitam djevojkama i mladićima koji ulaze u zajednički život u sakramentu svete ženidbe.
Pozdravljam i sve vas koji trpite i nosite razne životne križeve. I vama papa Franjo poručuje:
Vjera nije svjetlo koje raspršuje sve naše tmine, nego svjetlo koje vodi naše korake u noći, i to je dovoljno za put. Čovjeku koji trpi Bog ne daje argumente koji sve objašnjavaju, nego daje odgovor u obliku prisnosti koja prati, povijesti dobra koja se povezuje sa svakom poviješću trpljenja da u njoj otvori put svjetlu. U Kristu, sâm Bog je htio podijeliti s nama taj put i ponuditi svoj pogled da na njemu vidimo svjetlo. Podnijevši patnju, Krist je Početnik i Dovršitelj vjere (usp. Heb 12, 2).
Isus nas je pozvao da zajedno s Njim nosimo križ vlastitog života, križ Crkve i križ našeg hrvatskog naroda u kojem živimo. Ako smo to naučili i utvrdili u Godini vjere, puno smo naučili. Uskliknimo i mi na kraju s papom Franjom molitvom upravljenom Mariji, Majci Crkve i Majci naše vjere: Pomozi, Majko, našu vjeru.
Uz iskreni pozdrav i blagoslov!

Vaš biskup Josip Mrzljak
U Varaždinu, 18. studenoga 2013.