ačili etičke granice borbe i počinili zločine” – “Još prije Koncila Stepinac unosi u svoje govore pojam dostojanstva ljudske osobe”
Zagreb, 11. 2. 1997. (IKA) – “Mi koji smo živjeli u blizini i u vremenu sluge Božjega kardinala Alojzija Stepinca ne prestajemo već 37 godina nakon njegove blažene smrti u Krašiću, 10. veljače 1960. svjedočiti da je bio pravedan, zauzet za poštivanje ljudskih prava svake osobe bez obzira na nacionalnost, vjeru i politiku; osuđivao je sve zločine koji su učinjeni u tragičnom ratnom vremenu s bilo koje strane. Pomagao je, koliko je god mogao svakom nevoljniku i štitio progonjene”, posvjedočio je u svojoj propovijedi zagrebački nadbiskup kardinal Franjo Kuharić na misi zadušnici za kardinala Alojzija Stepinca, 10. veljače u zagrebačkoj katedrali. Ističući kako je kardinal Stepinac “stajao pred svim moćnicima ovoga svijeta uspravan i opredijeljen za one koji su trpjeli, za potlačene i siromahe”, o čemu svjedoče svi njegovi govori, propovijedi, poslanice, poruke i tisuće pisama i dokumenata iz kojih zrači njegov čisti duh, zagrebački je nadbiskup odbacio nedavne optužbe njemačko-francuskoga televizijskog kanala “Arte” koji je Stepinca optužilo kao poticatelja zločina i sukrivca u nasilju. “Cijeli pošteni svijet znade koliko se Stepinac borio za progonjene ljude. Osuđen je na montiranom procesu kakvih je bilo na tisuće u totalitarnim sustavima, i taj montirani proces i njegovu optužbu danas, nakon pola stoljeća, usvaja i propagira jedna televizija demokratske europske zemlje. Preostaje nam samo urednicima te emisije postaviti pitanje: jesu li imalo zapitali svoju savjest i svoju profesionalnu odgovornost što zapravo čine? Zar nisu nimalo posumnjali da bi takve generalne optužbe protiv jednoga pravednog i nevinog čovjeka, protiv jedne Crkve i jednog malog naroda, koji je bio u ratu i poslije rata desetkovan, mogle biti krive i zato nepravedne?”, rekao je kardinal, nastavljajući: “Ne niječemo da je u hrvatskom narodu za vrijeme onog rata bilo ekstremista koji su prekoračili etičke granice borbe i počinili zločine, ali treba uvijek svakome biti pravedan sudac. Objektivan sudac ne umnaža krivnju niti je proširuje na nedužne; sudi samo na temelju dokazanih činjenica, na temelju istine, da bi mogao donijeti pravednu ocjenu krivnje ne povrijedivši pravdu. Zlonamjerna propaganda, naprotiv, ne zna za pravednost, ne poštuje istinu, nemilosrdna je u optužbama, nije nikada objektivna i potiče na mržnju, protivna je miru.”
Posvjedočivši kako je kardinal Stepinac bio vjeran Kristu i Crkvi, zagrebački je nadbiskup rekao: “U svjetlu Sv. Pisma ispravno je prosuđivao povijesne događaje i prilike kao i odnos među ljudima i narodima. Čvrstoćom moralnih načela nastojao je provoditi moralnu i duhovnu obnovu hrvatskog naroda odlučno osuđujući poroke i pozivajući na obraćenje. Uistinu je bio stup Crkve. Pred moćnima je bio uspravan i slobodan a pred malenima i slabima bio je ponizan i zauzet za čovjeka. Još prije Koncila unosi u svoje govore pojam dostojanstva ljudske osobe, koje je nepovredivo već u samom začeću. Savjest mu je bila uistinu čista, a ljudi čiste savjesti slobodni su i onda kad su žrtve nasilja”.