Zagreb, 16. 1. 1997. (IKA) – “Jedan od najozbiljnijih poticaja razvoju glagoljizma bilo je znamenito pismo pape Inocenta IV. od 21. ožujka 1248. godine koje je bilo upuaeno senjskom biskupu Filipu kojem Papa odobrava glagoljanje u njegovoj katedralnoj crkvi i na podrueju njegove biskupije i šire. Eetiri godine nakon toga slijedi slieno papinsko odobrenje upuaeno krekom biskupu, u kojem Papa dozvoljava glagoljanje omišaljskim benediktincima koji nisu znali latinski”, istaknuo je akademik Eduard Hercigonja u predavanju “Hrvatska glagoljica u europskome kulturnom ozraeju od 14. do 16. stoljeaa”, održanom u utorak, 14. sijeenja, u predavaonici Matice hrvatske u Zagrebu. Predavanje je prire?eno u sklopu mjeseene tribine s temama iz glagoljaške baštine, a voditelj tribine bio je tajnik društva dr. Darko Žubrinia. Akademik Hercigonja me?u ostalim je spomenuo kako trinaesto stoljeae oznaeuje osjetan rast tvarnih i intelektualnih moguanosti hrvatskoga glagoljaštva i jaeanje društvenog ugleda glagoljaških ustanova – samostana i župnih crkava s kapitulima, te pojedinaca – glagoljaških duhovnika, notara, kantelira, koji su stvarali hrvatsku srednjovjekovnu pismenost. Istaknuo je da je interes glagoljaša uvijek bio oeuvanje njihove liturgije slavenskog jezika, te da su se evrsto opirali latinskom univerzalizmu, ne zbog nepriznavanja primata Svete Stolice i Rima, vea zbog evrste povezanosti sa svojom baštinom.