Zagreb, 16. 1. 1997. (IKA) – Najava da ae se u tijeku zasjedanja pred Zastupniekim domom Sabora RH naai i prijedlog zakona o pobaeaju, izgleda da je izazvala odre?ene reakcije crkvenih krugova, jer redakcijski komentar katoliekog tjednika “Glasa Koncila” od 19. sijeenja jasno pita: “Zar ae Sabor prezreti kršaansku etiku?” U svom komentaru tekstopisac razlueuje i rašelanjuje niz inaeica toga najnovijeg nacrta, koji se doslovno zove “Zakon o uvjetima za smanjenje broja pobaeaja”, istaknuvši kako to usmjerenje – za smanjenje broja pobaeaja – “treba pozdraviti”, ali i upozorivši na “teški propust” zaobilaženja elana 21. Ustava RH koji kaže “da svako ljudsko biae ima pravo na život”. Ne želeai ulaziti u znanstvene rasprave o tome kada poeinje ljudski život, komentator, polazeai od jasnih naeela kršaanske etike, upozorava na dvojbu “izme?u savjesti i stranaeke stege” u kojoj bi se mogli naai hrvatski sabornici “koji su katolici”, a jednako tako bi se moglo dogoditi da “Hrvatski sabor prezre naeela kršaanske etike upravo u doba kad se vodeaa hrvatska politieka stranka natjeee s drugima kako bi europskoj politiekoj javnosti predstavila svoju demokršaansku orijentaciju”.
Cijeli tekst prijedloga novoga zakona, “premda naslovom želi biti dobronamjeran i prihvatljiv tako?er i za kršaane” ne priznaje pravo na život prije ro?enja, a niti pravo drugoga roditelja, oca, da i on sudjeluje u odluci o pobaeaju i na taj naein preuzme svoju odgovornost. Premda najnoviji nacrt izrieito ne spominje “pravo na pobaeaj” i eak istiee da “prekid trudnoae nije naein planiranja obitelji”, pravo na odluku daje, uz odre?ene uvjete, ženi. “Kad vea zakonski tekst spominje ženinu savjest, hoae li svaki sabornik prilikom glasovanja o tom zakonu sasvim slobodno slijediti svoju kršaansku savjest?”, pita komentator “Glasa Koncila”, i upozorava da “u tako osjetljivim pitanjima vjerniku nije moralno dopušteno ni uzdržati se od glasovanja, ako time makar pasivno dopušta izglasavanje zakona koji nijeee kršaansku etiku.”
Jednako tako bolnica je, po tom nacrtu, dužna izvršiti pobaeaj ako odre?ena komisija odobri pobaeaj, a zdravstveni bi djelatnici izgubili apsolutno pravo priziva na savjest, što je vea “vrlo ozbiljno nijekanje prava na slobodu savjesti”. Tim prijedlogom, dakle, komisija od države dobiva ovlaštenje da nero?eno dijete osudi na smrt. “Niti država ima te vlasti niti ikoga smije za to ovlastiti”, jasni je stav komentatora.
Kad je rijee o ovakvome zakonu, postoji li uopae moguanost da “on ne bude protivan kršaanskoj etici?”. Postoji, zakljueuje komentator, te se stoga treba “potruditi da rješenje bude humano i ostvarito. Da država ne zamijeni Boga, da ne donosi odluke na koje nema pravo. Ako nije moguae sprijeeiti svaki pobaeaj, ako ima lijeenika koji su ga spremni vršiti, onda se to u odre?enim okolnostima, da se izbjegne veae zlo, može podnositi, nikad odobriti. Takve lijeenike država mora kontrolirati, imati ih na popisu, registrirati da su za to spremni i da neae biti progonjeni u slueajevima za koje je tako zakonski predvi?eno, ali ih za to ne može ovlastiti.”