vlastitim životom ili dugim godinama tamnovanja”
Sarajevo, 7. 11. 1996. (IKA) – U posebnom elanku koji je vatikanski dnevnik “L’osservatore romano” objavio 1. studenoga, u broju posveaenom 50. obljetnici sveaeništva Svetoga Oca, vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljia piše: “Sveaenieki lik Ivana Pavla II. bogat je životnim iskustvom poeevši od priprave za sveaeništvo do sveaeniekoga i dušobrižniekog iskustva steeena najprije usred rata, a potom pod komunistiekim režimom koji je vladao u njegovoj domovini kao i u srednjoj i istoenoj Europi; bogat je iskustvom steeenim u izravnome pastoralnom dodiru s radnicima, s ljudima sa sela, s intelektualcima, s ljudima iz svijeta kulture i politike. Govoreai o tome, na pamet mi dolazi da su iskustvo slieno onome Svetoga Oca stekli tako?er sveaenici u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini te u drugim europskim zemljama, koji su se prije pola stoljeaa, u teškim vremenima II. svjetskog rata, pripravljali na ministerijsko sveaeništvo, i koji su svoje prve sveaenieke korake i korake pastoralnih djelatnika ueinili u uvjetima slienim onima u Poljskoj gdje je Ivan Pavao II. postao sveaenik”.
Kardinal Puljia u svezi s tim dodaje: “Nedvojbeno, malo je reai da su ona vremena bila teška, prepuna raznovrsnih iskušenja, navlastito prepuna politiekih pritisaka na Crkvu, namještenih i vješto smišljenih su?enja biskupima, sveaenicima, redovnicima i redovnicama, obienim vjernicima. Mnogi od njih svoju su vjernost Kristu, Petrovom nasljedniku i sveaeniekom pozivu morali platiti vlastitim životom ili dugim godinama tamnovanja. (…) Hrabrost i spremnost na žrtvu radi vjernosti velikome daru ministerijskog sveaeništva, što je dolazilo do izražaja kroz svakodnevni život i rad, me?u katoliekim pukom budile su veliko povjerenje u njegove duhovne pastire. Cijena povjerenja jest spremnost na žrtvu, a žrtva je dokaz ljubavi”.
“Papa Ivan Pavao II. je u krvavome ratu, koji je donedavno bjesnio u Hrvatskoj i BiH, bio posebno blizak tamošnjemu napaaenom pueanstvu i nije izostalo njegovo nesebieno zalaganje sve do kraja, da se sprijeei i zaustavi sukob. Einio je to kao sveaenik i kao eovjek velika srca i suosjeaajan s onima koji pate. Narod je to osjetio i razumio. On je bio onaj koji je hrabrio Crkvu da govori o stradanjima s nadom, koji ju je podupirao da bude u obrani obespravljenih i da se zalaže za pravedan mir”.
Kardinal Puljia napomenuo je da su život i rad Svetoga Oca te njegovo zauzimanje za obranu ljudskoga života i neotu?ivih ljudskih prava ulijevali hrabrost i bili potpora sveaenicima u Hrvatskoj i BiH koji su “iz dana u dan u tijeku dugih godina minuloga rata morali polagati ispit vjernosti svojoj sveaeniekoj službi”. “Mnogi su se od tih sveaenika opredijelili da ostanu s pukom unatoe smrtnoj opasnosti koja je svima prijetila. Einili su to ne samo da bi sa svojim narodom dijelili sudbinu, nego tako?er da bi taj narod okupljali na molitvu, da bi ga krijepili sakramentima i tješili rijeeima pravih pastira. (…) Sveaenici su u tijeku onih dugih dana blokade i izdvojenosti od ostalog svijeta i u stalnoj životnoj opasnosti bili služitelji svima: s jedne strane kao posvetitelji, pastiri i ueitelji, a s druge strane kao organizatori socijalne zaštite i pružanja humanitarne pomoai. U isto vrijeme dio subraae sveaenika koji je bio prisiljen napustiti svoje župe, spasivši tek goli život, sa svojim je vjernicima dijelio sudbinu prognanika i izbjeglica i nastavljao je i dalje djelovati gajeai nadu onih koji su lišeni svega da ae se jednoga dana moai vratiti na svoja ognjišta. Osim toga, neki su sveaenici, vjerno vršeai svoju dužnost pastira naroda Božjega tu vjernost morali platiti vlastitim životom ili podnoseai neljudsko zatoeeništvo”, istaknuo je vrhbosanski nadbiskup.