Rim, 21. 10. 1996. (IKA) – “Svoje vrlo rijetke slobodne trenutke posveaujem radu koji mi vea dugo vremena leži na srcu i koji je posveaen metafiziekom smislu i otajstvu osobe”, napisao je Karol Wojtyla u pismu iz veljaee g. 1968. upuaenom teologu Henri de Lubacu.
“Zlo našeg doba na prvom mjestu se oeituje u propadanju, eak što više u pretvaranju u prah temeljne jedinstvenosti svake ljudske osobe”.
Upravo na tu temu prošlih je dana u Rimu na papinskom sveueilištu Gregorijana prire?en kolokvij na temu “Etika i poetika, poimanje ljudske osobe kod Karola Wojtyle” na kojem su sudjelovali rektori, profesori i ueenjaci sa svih papinskih i drugih sveueilišta u Rimu. Poznati ueenjaci nastojali su u tijeku kolokvija ocrtati Wojtylinu misao od vremena kada je bio sveaenik pa sve do danas kao rimskog Prvosveaenika. Rad nije bio nimalo lak buduai da je jedna od temeljnih odrednica misli Karola Wojtyle univerzalnost, misao eovjeka koji je istodobno teolog, filozof, pjesnik, mistik.
Upravo ta univerzalnost ueinila je od Wojtyilinog ueenja “vrlo bogatu, lijepu i privlaenu kulturnu ponudu”, ponudu koja je usredotoeena na temeljno pitanje suvremene misli: “Tko je eovjek?” i koja je u svojoj sveukupnosti utemeljena na mnogostrukim dimenzijama ljudske osobe iz kojih proizlazi originalna antropološka vizija.
Etika s Wojtyline toeke gledišta je etika objavljivanja ljudske osobe u kojoj je normativna snaga istine na prvom mjestu. U Wojtyilinoj misli pitanje-izazov “par excellence” (Tko je eovjek?) mora ueiniti da istina eksplodira. Oeekivati odgovor na to pitanje, oeekivati eksploziju istine znaei raditi poetski uz pomoa milosti, kako kaže sam Wojtyla u jednom svom djelu (“Ro?enje ispovjedalaca”): “Moram uvijek iznova sebe zapitati: Jesam li slueajno biae? Ali ako u meni postoji istina ona mora eksplodirati. Ne mogu je odbaciti jer odbacujuai nju, odbacujem sama sebe”. Karol Wojtyla je uvjerenja da osoba potvr?uje samu sebe uvijek i samo ako “transcendira samu sebe prema istini”. “Transcendencija” – reai ae – “je drugo ime za osobu”.