eštanje narodima neistraživih Kristovih bogatstava'”
Vatikan, 4. 9. 1996. (IKA) – Ovogodišnja poruka Ivana Pavla II. za Svjetski dan selilaca i izbjeglica objavljena je 3. rujna, a Papa ju je u Castel Gandolfu potpisao 21. kolovoza. Svjetski dan bit ae posebno posveaen onim seliocima i izbjeglicama koji uslijed izvanrednih prilika nemaju potrebne dokumente, pa su posebno izloženi i bez zaštite. Crkva je dužna i tima koji su nezakonito useljeni pružati pomoa i posebno poticati državne vlasti da pronalaze prihvatljiva rješenja. Ali, Crkva je istodobno dužna seliocima i izbjeglicama služiti svjetlom vjere koja se iskazuje ljubavlju. Govoreai istoga dana o novom dokumentu, nadbiskup Giovanni Cheli, predsjednik Papinskoga vijeaa za dušobrižništvo selilaca, upozorava: “Crkva ne promatra selilaštvo kao priliku koju može iskoristiti za pridobivanje novih sljedbenika, nego kao ‘milost za navještanje narodima neistraživih Kristovih bogatstava’ (Ef 3,8).”
Papa doista u ovoj poruci posebno upozorava kako pojava preseljenja velikih mnoštava izaziva ne samo mnoge politieke i gospodarske nevolje, nego uvelike mijenja sliku religijskih prostora. U zemlje koje su po tradiciji bile kršaanske, useljavaju mnogi ljudi drugih religija i vjeroispovijesti.
Nekoa su kršaanski vjerovjesnici odlazili u daleke krajeve me?u nekršaanske narode da ih upoznaju s Evan?eljem, a sada velike skupine iz tih naroda dolaze me?u kršaane. Ti ljudi dolaze sa svojim religijama i njihovo je pravo živjeti svaki po svom uvjerenju, te se i okupljati po vlastitim vjerskim zajednicama. Katolieka Crkva se u duhu svoga ueenja o slobodi vjere posvuda zauzima da im državne vlasti omoguae potrebne prostore i osiguraju punu slobodu njihova vjerskog življenja i izražavanja. Nazoenost tih pripadnika drugih religija i kultura, za kršaane je prilika i poticaj da upoznaju i uvažavaju njihove vrijednosti. To ipak ne znaei da kršaani nisu dužni i tim ljudima pružati svjedoeanstvo svoje vjere, nenametljvo i slobodno im pružati priliku da upoznaju Isusa Krista. Euvajuai se svake prisile i pritiska ili omalovažavanja tu?ih uvjerenja i vrijednosti, kršaani im ipak moraju iskazivati svoju ljubav, ne samo na razini puke humanosti, nego tako da bude oeito kako ta djelatna ljubav izvire iz njihove vjere. Kao što su dobrotvorni pothvati, upozorava nadbiskup Cheli, “djelatna vjera”, tako je govor o Isusu Kristu “rjeeita vjera”.
Oeito je, da Papa nastoji usred zamršenih prilika i nepredvidljivih moguanosti potaknuti kršaane da budu dosljedni branitelji svih ljudskih prava doseljenih stranaca, prema tome i njihova prava na vjersku slobodu, a tako?er nastoji u tim okolnostima iznova promisliti kršaansku dužnost navještanja vjere. Tako ae ova Poruka biti poticaj opsežnijem proueavanju i odre?enijim stavovima na tom podrueju.
Na kraju svoje poruke, Papa upozorava da skrb za nekršaanske doseljenike ne smije katolieke, karitativne i druge djelatnike, dovesti do toga da zapostave kršaanske doseljenike iz drugih zemalja. Oni se moraju osjetiti živim djelom crkvene zajednice u zemlji u koju su se doselili, te im treba pružiti svaku materijalnu i duhovnu pomoa. Za sve doseljenike, kršaane i nekršaane, mjesna Crkva mora biti “mjesto gdje ljudi mogu ‘vidjeti Isusa’ i iskusiti ljubav”. S tim u svezi Ivan Pavao II. upozorava da ae godina 1997. biti prva u trogodišnjoj pripravi za veliki jubilej godine 2000. i da su upravo te godine kršaani pozvani usredotoeiti svoju misao upravo na lik Isusa Krista. Tako ae otkriti pravi naein da druge ljude upoznaju s Isusom, a da time ni na koji naein ne povrijede njihovu slobodu i njihove izvorne vrijednosti.