Zagreb, 18. 7. 1996. (IKA) – Po povratku iz banjolueke biskupije gdje je boravio 15. i 16. srpnja u povodu proslave banjoluekog zaštitnika sv. Bonaventure, zagrebaeki nadbiskup kardinal Franjo Kuharia dao je 17. srpnja ekskluzivnu izjavu Informativnoj Katoliekoj Agenciji:
“Moj je posjet u Banja Luku bio sada mogua, te sam tu moguanost iskoristio da izrazim i biskupu, sveaenicima, redovnicima, easnim sestrama i ostatku vjernika, koji su još tamo, svoju solidarnost, poštovanje i da ih na neki naein opet ohrabrim i uevrstim u njima nadu. Moj prijelaz te granice u Staroj Gradišci, koji prije nije bio zamisliv i mogua, znak je nade. I onaj korektan i prijazan prijem, koji smo našli kod granieara i policajaca s onu stranu Save, neka bude, tako?er, jedan znak, kao i izraz naše želje da se svaki Hrvat, koji je bio prognan iz svoga doma, može ponovno sigurno vatiti i opet biti doeekan s prijaznošau, ljubaznošau, te da se osjeti da je opet vraaeno svakome i svima ljudsko dostojanstvo. Slavio sam euharistijsko slavlje zajedno s biskupom domaaim, Franjom Komaricom, s dubrovaekim biskupom Želimirom Puljiaem i mostarsko-duvanjskim biskupom Ratkom Periaem, s prisutnim sveaenicima banjoluekog podrueja i Božjim narodom koji je ispunio katedralu premda je bio radni dan, moleai im ustrajnost i potieuai ih da okrenu stranicu prošlosti i da se okrenu buduanosti. Sve više razmišljamo s nadom u buduanost da ae se nepravde ispraviti i da ae biti mogua povratak nakon jednog procesa, koji ae sigurno biti polagan, ali koji se mora ostvariti da bi se na ovom prostoru, zaista, konaeno živjelo slobodno u odnosima poštovanja za sve ljude.
Razgovori su se kretali o tim doga?ajima koji su prošli, koji su teški, o toj muanoj prošlosti proteklih godina, ali opet se je i ramišljalo hoae li biti moguae ostvariti povratak kako i na koji naein, što sve ovisi, dakako, o politiekim odlukama. Mogli smo se mirno bez ikakvog incidenta kretati se i posjeaivati odre?ena mjesta bez ikakvih poteškoaa i to je znak da se odre?ena klima mijenja. Mi vjerujemo da je to posljedica daytonskog sporazuma, samo sada treba do kraja ostvariti te sporazume, a to su slobodno kretanje svih i slobodan povratak svakoga i svima na njihovo.
Posjetio sam zajedno s biskupom Komaricom neke crkve, neke župe koje su zapravo raspršene, jer je zaista malo vjernika ostalo, ali posebno je bilo žalosno vidjeti ruševine crkve u Presnaeama spaljen župni stan, ono mjesto u župnom stanu gdje su ubijeni sveaenik Filip Lukenda i easna sestra Cecilija, gdje su spaljeni. Žalosno je bilo vidjeti, tako?er, i ruševine gotovo do temelja porušene crkve na Petriaevcu i veliki franjevaeki samostan spaljen. Žalosno je bilo vidjeti crkvu u Trnu sv. Josipa koja je bila nova i jaka gra?evina, ali je srušena. Me?utim, ostao je iza oltara zid na kojem je ostao viseai veliki drveni križ neošteaen kao neki znak Isusa Krista raspetog, koji ulijeva nadu u uskrsnuae. Baš u Trnu vidio sam da se stavlja ponovno krov na spaljeni župni stan. Nismo nigdje doživjeli neki neugodni povik ili nešto slieno, sve je protjecalo u miru. Bili smo u Marija Zvijezdi gdje uglavnom sve ostalo neošteaeno. Potom smo posjetili samostan easnih sestara u Odžaku, koji ošteaen od granata. Prošli smo kroz tu prošlost koja je sada ruševna, ali uvjek s nekom slutnjom i nadom što biskup Komarica neprestano tvrdi i vjeruje da ae opet obnavljati i da ae iz ruševina rasti novo.
Mislim da je taj moj posjet sada Banjoj Luci jedan znak nade. Smatram ga vrlo važnim da sam prekoraeio tu granicu koja je bila neprekoraeiva za nas i da smo mogli susresti tamo tu zajednicu, dakako, koja postavlja pitanja što ae biti s nama. Što im mi možemo obeaati? Možemo im obeaati strpljivost i reai, eto, nadamo se da ae se ipak razvijati situacija, politieka i konaena da i za vas bude tu ponovno mjesta.
Bio je susret s banjoluekim episkopom Jefremom koji je trajao sat i pol. Uglavnom to je bio razgovor o nekim unutarcrkvenim pitanjima, o vjeronauku u školi, vjerskom odgoju i moralnoj obnovi, a da se nije ulazilo u konkretna pitanja kako se nešto dogodilo i kako to ispraviti. Bio je i susret s banjoluekim muftijom Ibrahimom Haliloviaem koji je iznio prilike u svojoj islamskoj vjerskoj zajednici, koja je na tom podrueju teško pogo?ena i raspršena. Gotovo sve džamije su porušene, ostalo je još nešto vjernika muslimana, ali on, tako?er, nije eovjek bez nade.
Dakle, kako god su teška iskustva, vrlo tragiena, ipak nada živi, pa smo se molili slaveai euharistiju u katedrali sv. Bonaventure kako bi ta nada postala dar Božji i nova stvarnost u novom životu”, rekao je kardinal Kuharia.