IZJAVA DORIS PACK ZA IKU NAKON POVRATKA IZ BANJA LUKE
“Kada bi veliki šefovi, a pritom mislim na Mladiaa i Karadžiaa, bili skinuti s vrha, ljudi više ne bi bili toliko zainteresirani za kriminal i pružila bi se prilika onim ozbiljnim ljudima koji su uistinu željni mira” – “Biskup Komarica je kao i uvijek vrlo kreativan i radišan. Vrlo jak u svom uvjerenju da postigne pomirenje. On ne misli samo na Hrvate, misli i na Srbe i na Muslimane” – “Od njega nikada neaete euti niti jednu lošu rijee o Srbima kao narodu, on se trudi da shvati njhove probleme”
Zagreb, 29. 4. 1996. (IKA) – Predstavnica Europskog parlamenta Doris Pack boravila je u Banjoj Luci, gdje je otišla kako bi se susrela s banjoluekim biskupom Franjom Komaricom, obišla podrueje njegove biskupije, te se susrela s premijerom “Republike Srpske” Rajkom Kasagiaem, u subotu i nedjelju, 27. i 28. travnja. Nakon posjeta banjoluekoj biskupiji, Doris Pack se u nedjelju naveeer susrela s vikarom banjolueke biskupije Miljenkom Anieiaem kako bi ga izvjestila o svom posjetu banjoluekoj biskupiji – za kojeg se željela susresti i s Rajkom Kasagiaem, no on je u vrijeme zakazanog susreta bio na odmoru – obišla razrušeno šire banjolueko podrueje, doživjela kamenovanje službenog auta EZ pokušavajuai otkriti zašto muslimani ne mogu obiai svoje groblje i domove u Sanskom Mostu. Nakon duljeg razgovora Doris Pack je sinoa dala i izjavu za IKU opisujuai stanje u biskupiji, te iznoseai svoje vi?enje problema u rješavanju civilnog dijela daytonskog mirovnog sporazuma. Izjavu Doris Pack prenosimo u cjelosti:
“Otišla sam u Banja Luku, prvenstveno želeai obiai biskupa Komaricu i njegovu biskupiju, te se susresti s premijerom Republike Srpske Rajkom Kasagiaem. Imala sam, naime, zakazan sastanak s njim i to u subotu u vrijeme kada je njemu odgovaralo, on je meni zakazao sastanak. Nažalost kada sam došla u zakazano mi vrijeme, njega nije bilo. Bio je na odmoru. Nije ga bilo u uredu. Ne znam zašto, no zacijelo mora postojati neka pozadina.
U subotu popodne sam obišla i razgledala razrušene gra?evine u Banjoj Luci i okolici. Vidjela sam potpuno razorene crkve od kojih nije ostalo ništa do li križa, uništeni samostan Petriaevac, porušene kuae. Susrela sam se i s predstavnicima ICRC-a kako bih nešto doznala o nestalom sveaeniku banjolueke biskupije Tomislavu Matanoviau.
U nedjelju sam željela obiai podrueje izme?u Banja Luke, Prijedora i Sanskog Mosta. To je bilo vrlo tužno. Tužno je vidjeti predivnu rascvalu prirodu u kojoj nema ništa do li uništenih kuaa. Sve je prazno, nikoga nema. Poželjela sam upitati one koji su sjedili za zelenim daytonskim stolom, kao i sve ostale, jesu li uistinu dobro pogledali teren i jesu li vidjeli što se zbilja dogodilo, mogu li možda pronaai neko bolje rješenje.
Susrela sam se i s muslimanskim prognanicima koji su željeli u miru, nenaoružani i bez nasilja i sile posjetiti svoje kuae i groblje u Sanskom Mostu. Da bi pokazali tu svoju miroljubivost, poslali su troje ljudi na drugu stranu kako bi Srbe zamolili za dozvolu za ulazak u Sanski Most. Na kraju pregovora muslimanima, nažalost, nije dozvoljen posjet. Pregovori su protekli u redu, nisu ih zlostavljali. Sve je bilo u redu osim einjenice da im nije bio dozvoljen obilazak domova i groblja. Po povratku, nakon jednog i pol kilometra naišla sam na rulju. Dosta, otprilike stotinjak Srba, veainom muškaraca ali, nažalost i žena, naoružanih kamenjem i ostalim slienim stvarima. Htjeli su doai do mjesta na koje su, kako im je reeeno, trebale stiai tisuae muslimana. Isti oni ‘Muslimani i Hrvati koji su poklali njihovu djecu’. To im je cijele subote priopaavano putem radija i televizije. Ja sam to eula na radiju. Time su, naravno, ljudi bili stimulirani da to ueine. No, ponavljam, nitko nije želio silom uai u Sanski Most. Pokušala sam priai tim ljudima, no kada su ugledali mene i moj auto, koji je bio službeni bijeli auto EZ-a s plavom zastavicom, u meni su vidjeli neprijatelja i pokušali su oštetiti vozilo. Nasreau, nitko od nas nije stradao, no imali smo poteškoaa s autom. Polako smo krenuli unazad i IFOR nam je pomogao. Uputila sam se potom do navodnog neprijatelja, do tih tisuaa muslimana – kojih nije bilo. Cijeli je taj doga?aj za mene bio vrlo tužan. Vidjela sam starice koje su ruke i odjeau napunile kamenjem. Pitala sam ih što to eine s tim kamenjem i jesu li i svoju djecu ueile takvim stvarima. Skrušeno su me pogledale i tada sam im rekla: “Molim vas, pogledajte oko sebe, to kamenje treba biti na cesti”. To je za mene vrlo tužno. Ljudi su u rukama politieara. Mnogi od njih žive u kuaama Hrvata i Muslimana. Mnogi od njih nisu ništa skrivili i ja ne kažem da su oni za nešto krivi, no moraju Muslimanima i Hrvatima dopustili povratak, jer daytonski mirovni sporazum jamei slobodu kretanja i povratak prognanika i izbjeglica. Znam da se to ne može riješiti za jedan mjesec, no barem se mora poeeti s rješavanjem problema. No, gdje zapoeeti? Sve odgovorne politieare, na svim razinama, kako one na najvišim razinama tako i one na terenu, pitam i molim da pomognu u povratku onih ljudi koji se žele vratiti u svoje domove. Ponajviše to tražim od onih odgovornih u Republici Srpskoj, no tako?er i u hrvatsko-muslimanskoj Federaciji, i u Republici Hrvatskoj. Netko negdje mora zapoeeti jer to je poput zatvorenog kruga. Ukoliko negdje ne zarežete ne možete ga rastvoriti. Svi govore: “Mi ne možemo ništa ueiniti, imamo druge prognanike”. Netko mora zapoeeti. Ima kuaa u koje bi se ljudi mogli vratiti. Kuaa koje su ljudi voljni obnoviti i ponovno izgraditi vlastitim rukama kao što smo to ueinili i mi u Njemaekoj nakon drugog svjetskog rata. Ne mogu eekati da im Englezi, Njemci, Portugalci ili netko drugi to ueini, vea traže da im se dozvoli obnova. Mislim da trebamo pomoai ovome podrueju. Trebamo pomoai da njegova obnova zapoene prije nego li se prognanici smješteni u Njemaekoj, Austriji i drugdje poenu vraaati. Moramo pomoai, jer se uistinu mnogo ljudi želi vratiti. Eitala sam pisma dvojice protjeranih Banjolueana upuaena biskupu Komarici koji pitaju: “Zašto se ne možemo vratiti, osjeaamo se tako usamljenima, želimo se vratiti svojim kuaama?” Mislim da ljudi moraju negdje zapoeeti.
No, tako?er mislim da postoji mnogo mafioza i kriminalaca na mjesnim razinama vlasti. I dok se ne skinu oni s vrha, a pritom mislim na Mladiaa i Karadžiaa, mjesni vo?e ae einiti što žele, jer oni ne žele mir. Ako je rat uistinu gotov i ako mir uistinu zapoene oni više neae moai zara?ivati. Oni jako dobro žive i nemaju nikakva interesa za otvaranje radnih mjesta za one nezaposlene, za mladiae koji se vraaaju iz vojske. Oni nemaju nikakva interesa, oni nisu dobri politieari, nisu zainteresirani za ništa drugo osim vlastite zarade. Stoga trebamo razbiti tu strukturu kriminalaca i mafioza. Svi znaju, ali baš svi znaju, da se to može ueiniti jedino ukoliko se skinu veliki šefovi, jer oni imaju puno moai nad svim tim ljudima i upravo putem njih imaju moa. Kada bi veliki šefovi bili skinuti s vrha, ljudi više ne bi bili toliko zainteresirani za kriminal i pružila bi se prilika onim ozbiljnim ljudima koji su uistinu željni mira. Oni bi bez straha poradili na njegovu uspostavljanju. Me?unarodna zajednica mora proširiti zadaau IFORA kako bi on mogao pomoai u provo?enju civilnog dijela mirovnog sporazuma. Me?unarodna zajednica za sada ne može ueiniti puno, jer nema instrumenata, nema moai i ljudi nemaju volju za mirom. Oni ne žele novac Europske unije, jer novac dobivaju drugima naeinima. Znaju da im za otvaranje novih radnih mjesta i poduzeaa treba taj novac Europske unije iz Brisela gdje Karadžia nije otišao niti je to kome dozvolio. To je tako?er zatvoreni krug, krug kriminalaca koji tako?er njegdje treba presjeai, a to se može jedino tako ako skinete sami vrh.
U Banjoj Luci su prilike otprilike iste kao i prije. Ljudi s kojima sam razgovarala teško žive, boje se jer im se prijeti, djeca iz straha ne idu u školu. Dakle, stanje nije puno bolje. Ljudi se, naravno, mogu kretati, no to je vrlo ogranieeno.
Biskup je kao i uvijek vrlo kreativan i radišan. Vrlo jak u svom uvjerenju da postigne pomirenje. On ne misli samo na Hrvate, misli i na Srbe i na Muslimane. Misli na cijelo šire banjolueko podrueje jer ono samo jedinstveno može živjeti. On želi postiai ono što je nekada bilo, zajednieki suživot na cijelom širem banjoluekom podrueju. Upravo stoga od njega nikada neaete euti niti jednu lošu rijee o Srbima kao narodu, on se trudi da shvati njhove probleme. Jedino što biskup traži jest razumijevanje za preostale Hrvate i moguanost povratka za one koji se žele vratiti.
Mnogo je onih koji žele uvjeriti ljude i politieare u Europi da se veaina prognanika i izbjeglica ne želi vratiti. To nije istina, ali nažalost vrlo je lako u to uvjeriti ljude u svijetu. Mislim da moramo svijetu pokazati da to nije istina. Hrvati i Muslimani moraju svakoga tjedna na svim mjestima koristiti zajameenu im slobodu kretanja i tražiti obilazak svojih domova i mjesta. Ukoliko se ponove današnji doga?aji, ljudi u Europi ae uvidjeti da se daytonski sporazum ne može sprovesti.
Prošlog su tjedna Srbi željeli obiai svoje domove i groblje u Davoru i hrvatsko-muslimanska federacija im je to bez ikakvih problema omoguaila. Zašto i ne bi, ljudi nisu bili naoružani, samo su željeli vidjeti svoje domove i groblje. Zašto se to ne može provesti i na ostalom podrueju”?