Zagreb, 27. 4. 1996. (IKA) – Banjolueki biskup Franjo Komarica u intervjuu za Hrvatski program Radio Vatikana 26. travnja, opisao je prilike u banjoluekoj biskupiji, te svoja zalaganja, kao i zalaganja preostalog sveaenstva i vjernika u svojoj biskupiji kako bi se život što prije normalizirao, te kako bi na podrueju BiH napokon zaživio suživot hrvatskoga, muslimansko-bošnjaekog i srpskog naroda.
U razgovoru je biskup istaknuo kako je u nedavnim susretima s vodeaim politiearima u Republici Hrvatskoj dobio uvjeravanja da ae vlasti Hrvatske “sve ueiniti da se hrvatskom pueanstvu pomogne da ostvare svoja osnovna ljudska prava, izme?u ostalih i pravo na povratak na svoja stoljetna ognjišta”. “Naglašeno mi je reeeno da to prenesem i svim vjernicima s kojima se susreaem, da ae, dakle, službene vlasti Hrvatske odluenije poraditi na zaštiti i hrvatskog pueanstva na podrueju BiH. Ja doista držim te ljude za rijee i neau se umoriti tražiti da i ostvare svoje obeaanje”, rekao je biskup. Istieuai kako on nema pravo nikoga pozivati na povratak, niti protjerivati s njegova ognjišta, ponovio je kako su upravo politieari u BiH, uz pomoa me?unarodne zajednice, ti koji se moraju pobrinuti za provo?enje daytonskog sporazuma i normaliziranje životnih prilika u BiH. Biskup je, me?utim, stekao utisak da “me?unarodna zajednica, me?unarodne institucije, odnosno faktori koji trebaju provoditi daytonski sporazum, nisu još dovoljno odlueni u konkretnom osiguranju povratka svih ljudi koji se žele vratiti na svoja ognjišta”. Pritom je biskup rekao kako ne gubi nadu da ae i to uskoro nastupiti, buduai da se provo?enje vojnoga djela sporazuma privodi kraju. Osvrauai se tako?er na daytonski sporazum i njegovo provo?enje, banjolueki biskup je izjavio kako su na širem banjoluekom podrueju, ali i na podrueju cijele Bosne i Hercegovine, pripadnici triju naroda oslonjeni jedni na druge, povezani privredno, ekonomski, zdravstveno i kulturno. Dakle suživot je nužan, jer “jedni druge trebamo, ne možemo sami za sebe živjeti”. Premda je, po rijeeima biskupa Komarice, suživot nužno potreban, zamjetno je da “još uvijek ima previše negativnog, tj. u prvom redu nepovjerenja, nespremnosti da se pruži ruka ruci koja je pružena kao ruka pomirnica”. Pritom je on podsjetio da su katolici banjoluekog podrueja proteklih godina pokazali i dokazali da su i spremni i voljni na ponovni suživot dostojan eovjeka sa svojim susjedima, no za to su potrebne dvije strane.
Biskup je za razgovora tako?er upozorio na vrlo teške materijalne prilike u svojoj biskupiji, te izrazio zahvalnost svima koji su joj pružili pomoa.