Rijeka, 19. 3. 1996. (IKA) – Mons. Ante Sironia, dugogodišnji urednik “Zvona” i javni crkveni djelatnik, preminio je u petak, 15. ožujka u 16 sati, nakon kraae i teške bolesti, u Kliniekom bolniekom centru u Rijeci.
Za pogrebnog bogoslužja na gradskom groblju Trsat u ponedjeljak, 18. ožujka u 15.30 sati posmrtnim slovom od mons. Sironiaa se oprostio rijeeko-senjski nadbiskup Anton Tamarut. Nadbiskup Tamarut je pritom istaknuo kako je mons. Ante Sironia – Proleter bio eovjek široka i plemenita srca, eovjek razumijevanja za druge, književnik, pjesnik, novinar, no prije svega sveaenik. “Sveaeniekim pozivom i bogatim pastoralnim radom obilježen je cijeli njegov život”. Navještanje Krista bila je glavna životna preokupacija mons. Sironiaa, rekao je nadbiskup Tamarut i dodao kao je on to einio svim potencijalima svog uma i srca, i kao profesor i kao župnik, kao književnik i kao novinar. Nadbiskup Tamarut je u ime Prezbiterija rijeeko-senjske nadbiskupije, vjernika, eitatelja i suradnika “Zvona” uputio mons. Anti Sironiau zahvalu za njegovo pastoralno djelovanje, kao i zahvalu Bogu za prijateljstvo i mir koje je mons. Sironia unosio me?u ljude, a elanovima njegove obitelji izrazio suaut.
U ime novinara “Zvona”, njegovih eitatelja i podupiratelja od mons. Sironiaa se oprostio urednik “Zvona” dr. Ivan Deveia koji je upuaujuai zahvalu mons. Sironiau rekao: “Dok je ‘Zvona’, Vaš ae nas duh pratiti i nadahnjivati”.
Vle. Marinko Ivankovia uputio je u ime djelatnika i ueenika rijeeke Salezijanske klasiene gimnazije rijeei zahvale mons. Sironiau. Od mons. Ante Sironiaa – Proletera oprostili su se i nadbiskup u miru Josip Pavlišia, poreeko pulski biskup Anton Bogetia, brojni sveaenici Prvostolnog rijeekog i okolnih dekanata, rijeeki franjevci i salezijanci, rodbina, prijatelji, poznanici, vjernici i rodbina.
Nakon sprovoda u trstakom svetištu za služenja mise zadušnice u ime trsatskih franjevaca od mons. Sironiaa se oprostio gvardijan trsatskog svetišta fra Serafin Sabol.
Mons. Ante Sironia rodio se 10. listopada 1915. u Trvižu u Istri, školovao se u Trvižu, Kastovu, Zagrebu i Sušaku. Studij teologije završio je u Senju, gdje je 28. lipnja zare?en za sveaenika tadašnje senjsko-modruške biskupije. Od 1940. do 1942. obavljao je službu kapelana u župi sv. Mihovila u Jelenju, odatle je odveden u zatvor u Veneciju. Po povratku iz zatvora imenovan je upraviteljem župe Sušaeka Draga i ondje ostaje pune 42 godine. Godine 1984. premješten je za župnika na Trsat, gdje je i umirovljen godine 1991. Povremeno je upravljao župama sv. Barbara u Kostreni i Škrljevo. Bio je elan organizacija Katolieke akcije “Domagoja” i “Seniora”, elan Vijeaa tadašnje Jugoslavenske biskupske konferencije za ekumenizam, godine 1966. bio je dekan ondašnjega sušaekog dekanata, obavljao je službu suca ženidbenog suda, a kanonikom Prvostolnog kaptola u Rijeci postao je 1979. Oko dvadeset godina predavao je književnost na biskupijskoj i salezijanskoj gimnaziji. Od prvog je broja suradnik easopisa “Bakarska zvona”, što ih je 1963. pokrenuo mons. Josip Šojat, najeešae pišuai pod pseudonimom Proleter. Taj je list ubrzo prerastao u nadbiskupijski list “Zvona”, a mons. Sironia njegov je urednik od 1980. godine do svoje smrti. Mons. Sironia ostat ae zapamaen kao eovjek koji je volio ljude i kojeg su ljudi voljeli. Bio je jako okrenut mladima, a njegov gotovo boemski naein života izdvajao ga je od uobieajenoga sveaeniekog društva i više približavao obienim ljudima. Ljude je tražio posvuda, od gostionice do ceste, od knjižare do tiskare i svuda ih nalazio, jer su ljudi u njemu prepoznavali eovjeka koji živi od svojih sveaeniekih i ljudskih ideala. Osobito je volio putovati i susretati ljude, a onda je sve pretakao u pisanje. Godinama je punio stranice “Zvona” reportažama i raznim zapisima koje je kasnije skupio u knjige: “Život Isusov u 50 ogledala”, “U sjeni trsatskog zvonika”, “Odjeci života”, dva križna puta, a njegova najnovija knjiga “Susreti s Proleterom” nalazi se u tisku u Rijeekoj tiskari.