Zagreb, 19. 3. 1996. (IKA) – “Film u funkciji hrvatskoga kulturnog identiteta” naslov je predavanja, koje je, u ponedjeljak, 18. ožujka, u Europskom domu, održao redatelj i filmski autor Krsto Papia, na mjeseenoj tribini Hrvatske udruge Me?unarodnog pokreta katoliekig intelektualaca Pax Romana. Nakon kratkoga povjesnog pregleda kinematografije uopae, predavae je postavio pitanje što danas nazivamo kinematografijom jednog naroda, te odgovorio da su to “oni filmovi koji isprieaju prieu jednog podneblja, a isprieaju je me?unarodnim (svima razumljivim) jezikom, te postanu poznati izvan svoga govornog podrueja”. A kako se Hrvatska treba postaviti prema filmu? Prema Papiau, “film mora biti slobodan, oslobo?en svake ideologije i ispriean me?unarodnim jezikom, te treba donijeti vlastitu prieu, bilo dobru ili lošu, tako da to ne mogu donijeti drugi”. Film je duboko nacionalna, ali i duboko me?unarodna umjetnost. Prvi hrvatski film snimljen je za vrijeme ll. svjetskog rata i od tada do danas Zagreb je središte kinematografije u tom dijelu Europe. “Svaki film ili neko drugo kulturno djelo, stvoreno u vrijeme komunizma kada nije bilo hrvatske države, održavalo je hrvatsku državnost”, rekao je Papia, te zakljueio “da država treba organizirati kinematografiju, jer je film nasušna potreba jednog naroda, a danas biti bez filma bilo bi isto kao i biti bez pisma”.