Zagreb, 12. 3. 1996. (IKA) – Potpredsjednik Vlade i predsjednik Komisije za odnose s vjerskim zajednicama dr. Jure Radia primio je u ponedjeljak, 11. ožujka, srpskopravoslavnog mitropolita zagrebaeko-ljubljanskog i cijele Italije Jovana Pavloviaa u pratnji njegova zagrebaekog paroha Milenka Popoviaa. To je ujedno bio i prvi radni susret jednog dostojanstvenika Srpske Pravoslavne Crkve sa službenim predstavnicima vlasti Republike Hrvatske od poeetka velikosrpske agresije na Hrvatsku. Nakon susreta protojerej Milenko Popovia je za IKA-u izjavio:
“Sastanak je bio prijatan, moglo bi se reai i srdaean. Razgovaralo se iskljueivo o mitropolitovu posjetu prostorima Krajine. On je dr. Radiaa izvijestio o onome što je na terenu vidio. Kako je sam rekao, vidio je porušene i opustošene i srpske i hrvatske kuae. Naše crkve su kao gra?evine saeuvane, ali nažalost, u veaini slueajeva, opustošene i opljaekane. Manastiri su eitavi, no mitropolit nije bio u moguanosti uai niti u jedan manastir, jer nije imao dozvolu izdanu u ministarstvu prosvjete koju je policija tražila. Teško je reai je li ta dozvola bila potrebna ili ne. Gospodin Radia je, saslušavši mitropolita, rekao kao je ta dozvola bila potrebna radi zaštite manastira, odnosno kako ne bi došao bilo tko s bradom i predstavio se kao predstavnik Crkve, a da to nije. Mitropolit je imao pismenu dozvolu od Svetog arhijerejskog sabora, koju je i pokazao, no me?utim navodno je za ulazak u manastir bila potrebna i vea spomenuta dozvola od ministarstva prosvjete.
Razgovaralo se i o moguanosti povratka i episkopa i sveaenika u mjesta gdje je to moguae. Mitropolit se posebno raspitivao za moguanost povratka, normalnog rada i pokretanja bogoslovije u manastiru Krka za sljedeau školsku godinu. Bogoslovija je protekle godine, zbog svega onoga što se dogodilo, morala biti premještena u Srbiju u mjesto Diveibare. Gospodin Radia je odgovorio kako ne vidi nikakvih problema oko povratka bogoslovije, te obeaao kako ae se još savjetovati sa svojim savjetnicima i pretpostavljenima kako bi se reguliralo pitanje osobnih dokumenata ueenika i profesora.
Buduai da mitropolit želi eešae boraviti u Zagrebu, razgovaralo se i o moguanostima njegova smještaja, jer trenutno je moj gost, odnosno kad god dolazi u grad boravi kod mene u mom stanu, što je svakako neprikladno. Mitropolit je ustrajao na tome da mu se, ukoliko za to postoji moguanost, dodijeli prostor u Ilici 7 buduai da je to inaee zgrada SPC-a, a kako se vea radi na zakonu o denacionalizaciji zatražio je da se napravi jedan izuzetak radi bolje komunikacije i buduae suradnje s državnim vlastima. Naime, zgrada mitropolije u prilazu ?ure Deželiaa je minirana, a sada je u tijeku obnova i nemoguae ju je koristiti. S druge strane crkva je u blizini zgrade u Ilici 7, pa bi se ukoliko bi u njoj mitropolit boravio izbjegle razne moguae neugodnosti i problemi kojih je znalo biti kada je mitropolit hodao iz zgrade mitropolije u Deželiaevom prilazu do crkve na Cvijetnom trgu. Da bi se izbjegle takve neugodnosti bilo bi logienije i normalnije da mitropolit boravi ovdje u Ilici 7, jer je crkva blizu, a eak i ne bi morao izlaziti na ulicu buduai da se kroz dvorište crkve može napraviti direktan prolaz od zgrade do crkve. Dr. Radia je obeaao provjeriti postoji li moguanost dodjeljivanja prostora u Ilici 7, te da ae o tome izvijestiti mitropolita. On je tako?er ustrajao na tome da ovaj sastanak ne bude i jedini vea da se i dalje nastavi sa slienim susretima, te da se uskoro potpišu neki ugovori izme?u SPC i Republike Hrvatske. Na primjer, trebalo bi potpisati ugovor o bogosloviji kako bi ona u Republici Hrvatskoj bila priznata kao srednja škola, te kako bi se, na naein na koji to Ustav Republike Hrvatske i nudi i omoguaava Srbima u Hrvatskoj, regulirao status njezine imovine i prostorija.
Bilo je rijeei i o razgovorima s biskupom Badurinom za koje je mitropolit istaknuo kako su bili vrlo srdaeni i vrlo kršaanski, moglo bi se reai s kršaanske strane oplemenjeni. Zajednieki je stav i biskupa Badurine i mitropolita Jovana, ali i dr. Radiaa da treba razgovarati o moguanostima suživota Srba i Hrvata, te ako je on mogua, da ga treba što prije ostvarivati na najbolji moguai naein nadilazeai sve ono što se dogodilo u prošlosti”.