Šibenik, 5. 3. 1996. (IKA) – Na vlastiti poticaj, šibenskog biskupa Sreaka Badurinu pohodio je, 4. ožujka, ljubljansko-zagrebaeki mitropolit Srpske Pravoslavne Crkve Jovan Pavlovia. Na upit novinara kako je došlo do toga posjeta, mitropolit Jovan je odgovorio: “Do susreta je došlo spontano, poslije razgovora s gospodinom Davorom Vidišom iz Beograda, koji je glasnogovornik u Urede Vlade RH. Ja sam zadužen za sve eparhije u Hrvatskoj, pa sam u sklopu službenih poslova, obilazeai manastire u Krupu i Krku, prolazeai kroz Knin, došao i do Šibenika, da posjetim preuzvišenog biskupa Badurinu, te da ga kao domaaina pozdravim i da porazgovaramo o veoma znaeajnim crkvenim poslovima koje nam kao Crkvi predstoje u ovim danima kada se radi na pomirenju.” Mitropolit manastira nije pogledao kako izgledaju iznutra, nego je zakljueio da se “izvana dobije utisak da je sve uredu”. O ponovnom dolasku pravoslavnog episkopa i sveaenika u Šibenik, mitropolit Jovan je rekao da su oni vea službeno dali jednu izjavu da se episkopi i sveaenici vrate u svoja sjedišta i da se narod vrati na svoja imanja. “Interes o povratku postoji. Samo trebaju nadvladati te praktiene, admistrativne poslove i da se do?e do veaeg povjerenja. Mislim da ima dosta strahova i na jednoj i na drugoj strani koje treba otkloniti ovakvim susretima, da se vidi kakav je zaista odnos u sredini gdje treba da se ljudi vrate. Ja sam imao prilike da u Zagrebu u dva navrata obavim poslove, a u Zagrebu za mene ovako ‘uniformisanog’, u ovakvom raspoloženju, nije baš jednostavno. Ali želim da i svojom pojavom malo doprinesem vraaanju onih raspoloženja kakva su bila pre nesreaenih sukoba.” Na postavljeno pitanje da li bi Šibenik mogao biti jedna probna sredina glede uspostave boljih odnosa dviju Crkava, ljubljansko-zagrebaeki mitropolit je odgovorio “da može, pogotovo što je preuzvišeni biskup Badurina u Srpskoj Crkvi od velikoga ugleda i sa velikim poštovanjem se govori o njemu i njegov autoritet je za nas mnogo znaeajan”. O sadržaju razgovora s biskupom Badurinom, mitropolit je istaknuo utiske koje je stekao na tome putu, gledajuai razrušene domove i puste predjele krševite Dalmacije.
Biskup Badurina istaknuo je iz sadržaja razgovora znaeajnu temu koja se odnosi na me?usobno susretanje crkvenih komisija. “Mi imamo plan. Jedan je susret u Švicarskoj u St. Gallenu, na poziv Europskog vijeaa Crkava u kojem su uelanjene i protestantske i pravoslavne Crkve i na poziv Vijeaa BK Europe. Razgovarali smo i o tome da je možda bilo uputnije da sami priredimo susret kod kuae, a ne da smo uvijek na neki naein u situaciji da nas drugi pozivaju i da drugi to prire?uju i potieu. I mislim da smo se u naeelu složili da bi bilo dobro kad bismo mogli na svome terenu razgovarati o stvarima koje su se doga?ale, koje su sada ovdje pred nama i na koji naein bismo mogli gledati u buduanost s obzirom na duhovnu obnovu, s obzirom na ono opae pomirenje i praštanje koje dolazi iz Evan?elja, a koje bi se onda tamo gdje su ljudi u stanju prihvatiti taj poziv koji bi se odrazio i na opae i na društvene probleme. Mi smo svjesni da su problemi veliki i u ljudima i u opaem stanju, i u onome što je porušeno i uništeno i na naein na koji su ljudi ranjeni i u duši i u tijelu. Me?utim, pred tim zaprekama može se reai ‘ne može se’ ili se mora reai ‘moguae je pomoau Božjom’. Mi bismo morali reai ‘moguae je pomoau Božjom’, premda nije uvijek moguae vidjeti toeno dane, vremena, kako i kada. Ako se postavimo na neki evrstu Božju osnovu, onda ae se možda predvidjeti i kako ne možemo planirati. Tako da je to jedan razgovor koji bi trebao da prema nekoj skorijoj ili daljoj buduanosti usmjeri naše korake u tom kršaanskom pravcu.”
Mitropolitu Jovanu postavljeno je pitanje jesu li su njegovi sveaenici i episkopi, koji su cijelo vrijeme bili na zaposjednutom dijelu šibenske biskupije, po njegovom mišljenju, mogli utjecati na to da se sprijeei rušenje tolikih katoliekih crkava. “Tragedije je sveopaa, jer od samih poeetaka ratnih sukoba rušene su i katolieke i pravoslavne crkve. Nažalost, kad se rat proširio i na Bosnu, onda su srušene i džamije. Bez obzira na sve to o kojoj se vjerskoj zajednici radi, bogomolja kao dom molitve, morala bi da ima pravo azila, da bude neprikosnovena. Ali, verovatno da su to bili oni koji nemaju Boga pred sobom, koji su prošli kroz ateiziranu školu, jer je naše društvo u proteklih 50 godina ateizirano još od djeejih vrtiaa, tako da mislim da mi kao Crkva koliko smo se zalagali da se hramovi ne diraju, nismo u tome uspjeli, a koliko je tko odgovoran, to ae Božji sud u najboljoj mjeri da pravedno prosudi”, rekao je mitropolit Jovan.
U Šibeniku nije ošteaena u tijeku ratnih sukoba ni jedna pravoslavna crkvena gra?evina. Prije poeetka napada na Šibenik u rujnu 1991. godine episkop dalmatinski Nikolaj Mrdža napustio je Šibenik, kao i pravoslavni sveaenici. Ostao je smo umirovljeni sveaenik Stefan Maletia, koji je bio u Šibeniku do 18. studenoga 1992. kada je zbog bolesti i na osobni zahtjev napustio Šibenik. U sijeenju 1993. pravoslavni vjernici imali su posljednji put liturgiju u crkvi sv. Spasa na šibenskom groblju, a predvodio ju je o. Amfilohije Živkovia koji je samo zbog toga došao u Šibenik i odmah ga napustio. Posljednji posjet episkopa šibenskom biskupu Badurini bio je 21. na 22. veljaeu 1994. godine kada ga je posjetio episkop petrovaeko-bihaaki Hrizostom Jevia s banjoluekim biskupom Franjom Komaricom.