SVEČENIĆKI PASTORALNI SUSRET U SARAJEVU
Sarajevo (IKA )
Kardinal Vinko Puljić, pomoćni biskup sarajevski Pero Sudar, članovi Ordinarijata, kao i sedamdesetak svećenika vrhbosanske nadbiskupije okupili su se na pastoralnom susretu biskupijskih svećenika u Sarajevu održanom 19. i 20. veljače.
Sarajevo, 22. 2. 1996. (IKA) – Kardinal Vinko Puljić, pomoćni biskup sarajevski Pero Sudar, članovi Ordinarijata, kao i sedamdesetak svećenika vrhbosanske nadbiskupije okupili su se na pastoralnom susretu biskupijskih svećenika u Sarajevu održanom 19. i 20. veljače. Pastoralni susret je pripremljen u područnim okupljanjima, a posebno se razmatralo materijalno i duhovno zbrinjavanje svećenika, unutarbiskupijska suradnja te duhovna i materijalna obnova vjernika i crkvenih građa. Svećenike okupljene na najvećem svećeničkom skupu održanom u Sarajevu od početka ratnih razaranja pozdravio je iz Vatikana u Papino ime državni tajnik Svete Stolice kardinal Angelo Sodano.
Prvoga dana pastoralnog susreta skup je vodilo tročlano radno predsjedništvo na čelu s pomoćnim sarajevskim biskupom Perom Sudarom. Nakon izvješća s pokrajinskih susreta u središtu rasprave se našla sama osoba svećenika. Kako nakon rata ne bi došlo do pretjeranog opterećenja svećenika, što duhovno osiromašuje i iscrpljuje čovjeka, predloženo je povremeno priređivanje područnih duhovnih obnova, duhovnih vježbi i barem dvokratni obvezujući godišnji susreti. Raspravljajući o različitim političkim stavovima svećenika okupljeni su zaključili da politički stav nikada ne smije narušiti jedinstvenost svećenstva u ljubav spram mjesne Crkve. Prvog dana rada svećeničkoga pastoralnog susreta bilo je riječi i o vjeronauku u školama.
Rektor vrhbosanske bogoslovije dr. Marko Josipović predsjedao je radnom predsjedništvu koje je vodilo drugi dan susreta u tijeku kojeg je bilo riječi o bogosloviji koja djeluje u dominikanskom samostanu u Bolu na Braču, te obnovi zgrade bogoslovije u Sarajevu, osnivanju posebne komisije koja bi prikupljala podatke o stradanju Crkve te o duhovnoj i materijalnoj obnovi. Zaključeno je da će se od državnih vlasti tražiti da obnova crkvenih zdanja uđe u program materijalne obnove zemlje. Razgovarajući zatim o provedbi daytonskog sporazuma okupljeni su istaknuli važnost utemeljenja odbora koji bi skrbio o povratku prognanih na njihova ognjišta te izvješćivao o postignutim rezultatima. Usiljedilo je potom predlaganje osoba koje bi vodile i činile odbore.