Bujumbura, 21. 11. 1995. (IKA) – “Tjeskobna i brižna svijest Svetog Oca za svakidašnju dramu zemlje koja živi neprestan silazak u pakao i gdje se svako boji svakoga” glavna je misao u propovijedi Papinog izaslanika u Burundiju kardinala Rogera Etchegaraya koju je izrekao u katedrali “Regina mundi” u Bujumburiju.
“Ništa nije tako strašno – nastavio je kardinal – kao živjeti u zemlji u kojoj je sumnja u drugoga postala svakidašnjicom i kada se sredstva društvenog priopaivanja temelje na glasinama i mržnji”. Papin izaslanik je zatim istaknuo mnoge znaeajke sredine iz kojih je proizašla ta “spirala nasilja” koja vodi “najkršaanskiju zemlju u Africi” prema samoubojstvu.
“Ponajprije ekstremizam, kao društveno zlo koje opsjeda eovjeka, te on više ne prihvaaa drugoga u njegovoj razlieitosti, nego na svaki naein želi nad njim vladati, te ozraeje nekažnjenosti i njoj sukladne ‘nesigurnosti’ u povezanosti sa sudskom vlasti i oružanim snagama, dvjema kljuenim društvenim ustanovama, uzrokuju veliku nesigurnost u narodu tako teško iskušavana neprestanim nasiljem”, rekao je kardinal.
Kardinal Etchegaray nije propustio spomenuti problem rijeke oružja u rukama pojedinaca i bandi i svakidašnje poteškoae koje potresaju “humanitarne akcije” dobrovoljaca iz svih krajeva svijeta.
Papin se izaslanik tužno prisjetio sudbine izbjeglih i prognanih, nepoštivanja njihova ljudskog dostojanstva i potrebe da ih se vrati njihovoj zemlji i dobrima, rekavši da dok se to ne dogodi mir ae biti dalek “poput Mjeseca”.
Drugi predmet kardinalove propovijedi odnosio se na demokratski razvoj “narodnog sporazuma” koji se treba temeljiti na uljudbi praštanja, svijesti da jednako vrijedim kao i moj sugovornik te da pripadnost odre?anoj etniekoj skupini ili politiekoj stranci nije valjano uporište za odre?ivanje “dobra ili zla” svog susjeda.
Na kraju propovijedi kardinal je posvetio jednu misao i mjesnoj Crkvi gdje Kristovo svijetlo sija tek stotinu godina i pozvao ju je na stalnu provjeru evan?eoske opstojnosti. Kardinal se u misnom slavlju sjetio i žrtava rata i nasilja: redovnika i laika, muškaraca i žena koji su svojom žrtvom posvjedoeili “svoju eistu ljubav prema burundijskom narodu bez ikakve diskriminacije”.