Zagreb, 13. 11. 1995. (IKA) – “Katolieka zajednica je prihvatila Papin poziv za pomirenjem i uspostavljanjem mira jako ozbiljno i katolici ae vjerojatno raditi na pravednom rješenju problema izbjeglica i raseljenih osoba svih etniekih pripadnosti. To ae einiti i Muslimani u Bosni, Sandžaku i Kosovu, koji imaju razumijevanja za i koji poštuju vjerski, moralni i politieki stav Svete Stolice. Problem je uglavnom sa Srpskom Pravoslavnom Crkvom, koja nije pokazala nikakvo razumijevanje za položaj nepravoslavnih vjerskih zajednica niti za nesrpske nacionalne zajednice kao ni za naeela me?unarodnog zakona kakvima ih je interpretirala me?unarodna zajednica. Simpatije za Srpsku Pravoslavnu Crkvu se smanjuju iz dana u dan na balkanskom poluotoku i u cijeloj Europi”, piše Geert Van Dartel u elanku “Prema kulturi mira; primjedbe o vjerskim aspektima rata u Bosni i Hercegovini” objavljenog u izdanju “Vjera, država i društvo” britanskog Keston Instituta. U tom tekstu koji je prvotno napisan za konferenciju o bivšoj Jugoslaviji na sveueilištu Tilburg u rujnu 1994. autor, posebno se osvrauai na SPC, analizira uloge vjerskih zajednica u sukobima na prostorima nekadašnje Jugoslavije. Autor posebice istiee kako je glavni problem u odnosima vjerskih zajednica na Balkanu u tome što Pravoslavna Crkva nije ili ne želi shvatiti da mora odustati od nekih svojih fundamentalistiekih stavova. “Želim pokazati da službena politieka priopaenja koja Srpska Pravoslavna Crkva izdaje u proteklih sedam godina nisu bit pravoslavne vjere”, piše dalje autor. Uspostavljanje “kulture mira” na što je pozvao Papa prilikom prošlogodišnjeg posjeta Zagrebu, nije moguaa bez SPC koju je stoga nužno izvuai iz “njenog teritorijalnog geta koji je sama izabrala, iz zatvora frustracije koji je sama izabrala”. Ukoliko se osloba?anje SPC “iz geta krvi i teritorija koja je sama izabrala” pokaže nemoguaim, a njen je stav trenutno bliži Karadžiau nego Miloševiau, posljedice za ekumenski i me?uvjerski dijalog, koji se drži potporom za mir i pravdu, bit ae dalekosežne. Tada bi jedina moguaa alternativa bila “suspendirati SPC iz elanstva me?unarodnih ekumenskih organizacija, a to bi znaeilo krizu unutar samoga ekumenskog pokreta, jer SPC nikada ne bi pristala na takvu suspenziju”. Stoga bi se što prije trebalo pronaai rješenje tog problema, zakljueuje autor podsjeaajuai na kraju kako sukob na podrueju nekadašnje Jugoslavije nije vjerske nego politieke prirode, premda “razlieite strane koriste, ili radije zloupotrebljavaju, elemente vjerskih tradicija”.