GOVOR IVANA PAVLA II. PRED GENERALNOM SKUP‹TINOM OUN U NEW YORKU 5. LISTOPADA 1995.
ZajedniOka ba±tina OovjeOnosti – Ljudska prava temelje se u zajedniOkoj ljudskoj naravi – Svi ljudi po cijelom svijetu ¶edni su slobode – Nije dosta izdizati osobna prava, nego treba utvrditi i pravo svakoga naroda na opstanak i identitet – iskljuOivi nacionalizam najvi±e ±kodi vlastitom narodu i bitno se razlikuje od rodoljublja – Mi±ljenje da je dopu±teno sve ±to je korisno dovodi slabije ljude i narode u stanje bespomoAnosti – OUN moraju postati moralnim sredi±tem gdje se svi narodi osjeAaju kao kod kuAe – Moramo se nauOiti ne ¶ivjeti u strahu
New York, 6. 10. 1995. (IKA) – Ivan Pavao II. odr¶ao je u Oetvrtak 5. listopada svoj povijesni govor pred generalnom skup±tinom Ujedinjenih naroda u New Yorku u povodu 50. obljetnice ustanovljenja OUN. U svom je govoru izlo¶io kr±Aanske poglede na brojna suvremena pitanja i tjeskobe koje muOe cijelo OovjeOanstvo, zauzev±i se za civilizaciju ljubavi, za mirni i plodni su¶ivot ljudi razliOitih rasa, narodnosti, uljudbi i religija.
Odmah na poOetku Papa je istaknuo da se Crkva ne zaustavlja na specifiOnim socijalnim, politiOkim i ekonomskim pitanjima, nego se vi±e bavi posljedicama ±to ih izvanredne promjene posljednjih godina imaju za sada±njost i buduAnost svega OovjeOanstva.
UoOi novog tisuAljeAa do¶ivljavamo da po cijelom svijetu ljudi sve vi±e tra¶e slobodu i da je to velika pokretaOka snaga ljudske povijesti. Premda su u mnogim zemljama ljudi ugro¶eni nasiljem, nezaustavljivo se upu±taju u rizik oslobo?enja. To je, smatra Papa, posebna oznaka na±ega doba. Tra¶enje slobode temelji se na opAim ljudskim pravima. OUN su jedva tri godine nakon svoga utemeljenja proglasile OpAu povelju o ljudskim pravima koja ostaje jednim od najuzvi±enijih izraza suvremene ljudske svijesti.
iinjenica da ljudi ±irom svijeta, u razliOitim uljudbenim i religijskim ba±tinama tako uporno tra¶e slobodu, dokazuje da su opAa ljudska prava ukorijenjena u narav ljudske osobe te da doista postoji univerzalni moralni zakon. To pak znaOi da ne ¶ivimo u svijetu bez razuma i smisla, nego da postoji moralna logika koja osvjetljuje ljudsko postojanje i omoguAuje dijalog me?u ljudima i narodima. Tako je, istiOe Papa, univerzalni moralni zakon koji je upisan u ljudsko srce svojevrsna “gramatika koja poma¶e svijetu da se suoOi s raspravom o vlastitoj buduAnosti.
Stoga Papa upozorava da je vrlo zabrinjavajuAe ±to neki nijeOu da je u svim ljudima jednaka ljudska narav i da ljudska prava va¶e bez izlike.
Postaviv±i tako Ovrste i opAe temelje za priznavanje neizreciva dostojanstva i vrijednosti ljudske osobe, Ivan Pavao II. je upozorio kako je suvremeni totalitarizam prije svega bio nasrtaj na osobno dostojanstvo. Revolucije koje su se dogodile 1989. proveli su hrabri mu±karci i ¶ene nadahnuti takvim poimanjem ljudske osobe. Te nenasilne revolucije bile su jaOe od sna¶nih totalitarnih re¶ima; solidarnost tih ljudi koji su vjerovali u ljudsko dostojanstvo postala je “moA obezvla±Aenih”.
Stoga Papa posebno cijeni ±to su u povelji Ujedinjenih naroda toliko istaknuta osnovna ljudska prava te dostojanstvo i vrijednost ljudske osobe.
PodsjeAajuAi da je prije 50 godina zavr±en drugi svjetski rat, Papa upozorava da je do toga rata do±lo zbog vrije?anja prava koja pripadaju narodima. Strahoviti su zloOini poOinjeni u ime zlokobnih uOenja koja su tvrdila kako su neke nacije i kulture manje vrijedne od drugih, inferiorne. Premda su u OpAoj povelji o ljudskim pravima, koja je prihvaAena god. 1948. vrlo istaknuta osobna prava, jo± uvijek nema odgovarajuAeg me?unarodnog dogovora koji bi primjereno osigurao i prava svakoga naroda. Treba pozorno razmotriti sam pojam nacije jer se ona ne mora poistovjeAivati s dr¶avom. Me?u svim pravima koja pripadaju narodu na prvom je mjestu njegovo pravo na opstanak. Nitko nema pravo smatrati da makar samo jedan narod nije dostojan postojati. To osnovno pravo na opstanak ne mora nu¶no tra¶iti dr¶avnu samostalnost, jer su moguAi razliOiti oblici pravnog povezivanja razliOitih narodnosti, kao ±to je to sluOaj upravo u SAD. Mo¶e biti povijesnih okolnosti gdje takva povezivanja treba pozdraviti, ali uz uvjet da se to doga?a u pravoj slobodi koju jamOi samoodre?enje svakoga naroda. Pravo na opstanak naravno ukljuOuje za svaki narod tako?er pravo na vlastiti jezik i kulturu kojom narod izra¶ava i promiOe, da tako ka¶em, svoj izvorni duhovni suverenitet. Razumije se da taj duhovni suverenitet mora biti osiguran i nacionalnim manjinama u svakoj dr¶avi.
Ivan Pavao II. je iznio vlastito iskustvo s brojnih svojih putovanja u posljednjih 17 godina. Svijet se tek mora nauOiti ¶ivjeti s razliOnostima. To ±to treba ¶ivjeti s drugima i drugaOijima nije zaista ni teret ni prijetnja, nego moguAnost uzajamnog obogaAivanja. Zato Papa izriOito iskljuOuje svaki nacionalizam koji pripadnicima drugih naroda nijeOe ili ograniOuje ljudska prava. Tu je upravo potrebno upozoriti da priznavanje i po±tivanje svake kulture i svakoga naroda izvire iz Oinjenice da je Oovjek zapravo misterij, da je ljudski ¶ivot transcendentan ±to znaOi da Oovjek trajno nadilazi samoga sebe – a to nas napokon suoOuje s misterijem samoga Boga.
Svaka se kultura mjeri istinskim poimanjem Oovjeka. Razlike nas navode da se bolje i s vi±e po±tovanja upoznajemo. Treba dobro razlikovati nezdravi iskljuOivi nacionalizam od pravog rodoljublja koje nikad ne promiOe dobro svoga naroda na ±tetu drugih naroda. Svaki takav iskljuOivi nacionalizam napokon najvi±e ±teti vlastitome narodu.
U nastavku govora Papa je istaknuo da je sloboda mjerilo ljudskoga dostojanstva i veliOine. No, slobodom se treba odgovorno slu¶iti, treba izgra?ivati kulturu slobode. Sloboda nije samo odsutnost tiranije i nasilja, niti je dopu±tenje Oiniti bilo ±to. Sloboda posjeduje unutra±nju svoju logiku koja ju Oini plemenitom, ona je usmjerena istini i ostvaruje se tra¶enjem i ostvarivanjem istine. Kad se sloboda odvoji od istine o ljudskoj osobi, ona u osobnom ¶ivotu pada u proizvoljnost a u politiOkom ¶ivotu u samovolju onih koji su na vlasti.
Utilitarizam, uOenje da je dopu±teno sve ±to je korisno, te±ko ugro¶ava slobodu pojedinaca i naroda. Iz toga se ra?a agresivni nacionalizam koji male narode Oini bespomoAnima. Tu je Papa napomenuo napete odnose izme?u svjetskog Sjevera i Juga. Za narode na putu razvitka postizanje politiOke nezavisnosti preOesto je povezano s ekonomskom ovisno±Au o jaOim dr¶avama. Tako u mnogim zemljama ljudi jedva pre¶ivljavaju. Treba hitno mijenjati odnose izme?u bogatih i siroma±nih naroda. Nu¶no je na razini me?unarodne ekonomije uspostaviti etiku solidarnosti, ako ¶elimo da sudjelovanje, ekonomski napredak i pravedna raspodjela dobara oznaOe buduAnost OovjeOanstva.
Koja je uloga OUN pred tolikim izazovima? OUN sve vi±e moraju postati moralno sredi±te gdje Ae se svaki narod osjeAati kao kod kuAe, u pravoj obitelji svih naroda. Nije dosta posredovati u sti±avanju sukoba nego treba poticati prave vrijednosti i njima odgajati me?unarodne odnose. Od su¶ivota u smislu “¶ivljenja s drugim” treba porasti do razine su¶ivota kao “¶ivljenja za druge”.
To je put za obustavu ne samo krvavih nego i tzv. hladnih ratova. I sve to nije neostvariva utopija, nego nova utemeljena nada. Treba se samo upustiti u rizik slobode, rizik solidarnosti i rizik mira.
U zavr±nom dijelu govora Papa je posebno istaknuo kako se moramo uOiti da nas ne bude strah, kako treba postiAi duh nade i pouzdanja. Nije rijeO o slijepom optimizmu, nego o sna¶nom zauzimanju za promjenu me?uljudskih odnosa.
Na kraju je Papa kao kr±Aanin izriOito navijestio da se cijelo takvo poimanje i Oovjeka i OovjeOanstva temelji na vjeri u Isusa Krista, Boga koji je postao Oovjekom, za¶ivio ljudskim ¶ivotom. Kristu je svaki Oovjek vrijedan i va¶an, te kr±Aanin nikoga ne iskljuOuje od svoje skrbi i ljubavi. NavodeAi rijeOi koje je papa Pavao VI. prije trideset godina izrekao na istom mjestu, Ivan Pavao II. je rekao kako nije do±ao kao nosilac zemaljske vlasti niti kao religijski vo?a koji bi tra¶io povlastice za vlastitu zajednicu, nego je do±ao samo kao svjedok ljudskoga dostojanstva, svjedok nade, svjedok uvjerenja da je sudbina svakoga naroda u rukama milosrdne Providnosti.
Ne smijemo se bojati buduAnosti, zakljuOuje Papa, ne smijemo se bojati Oovjeka. Nije sluOajno ±to smo se ovdje na±li. Svaka je osoba stvorena na sliku i priliku onoga koji je izvor svega ±to postoji. U nama je sposobnost mudrosti i kreposti. Obdareni tim darovima uz pomoA Bo¶je milosti mo¶emo u stoljeAu koje je pred nama i u iduAem tisuAljeAu izgraditi civilizaciju dostojnu ljudske osobe, pravu kulturu slobode, to mo¶emo i moramo uOiniti. I OineAi to moramo biti svjesni da su suze ovoga stoljeAa pripremile tlo za novo proljeAe ljudskoga duha.