PISMO KARDINALA FRANJE KUHARIŠA RUSKOM PATRIJARHU ALEKSIJU Hrvatska vlada nije željela da grašani Republike Hrvatske srpske nacionalnosti, napučtaju svoje domove. Veoma žalim da je to stanovničtvo odlazilo unato~ svim jamstvima, a odlazilo je na nalog s

vojih vlasti a takošer i na poziv Srpske Pravoslavne Crkve.
Zagreb, 21. 8. 1995. (IKA) – Zagreba~ki nadbiskup kardinal Franjo Kuhariđ uputio je pismo moskovskome patrijarhu Aleksiju, poglavaru Ruske Pravoslavne Crkve, odgovarajuđi na patrijarhovo pismo od 9. kolovoza, u kojem je ruski patrijarh izrazio svoju zabrinutost za sudbinu srpskih civila koji su živjeli na nedavno oslobošenomu hrvatskome podru~ju. Pozivajuđi se na izvječđa stranih diplomata i novinara o teroru nad srpskim izbjeglicama, patrijarh Aleksij je zatražio od zagreba~koga nadbiskupa da “upotrijebi sav svoj utjecaj i ugled kao poglavar hrvatskih katolika da bi se sprije~ila daljnja eskalacija toga užasnoga spora”.
Isti~uđi kako vjeruje da patrijarhu Aleksiju nisu dostupni objektivni izvori iz kojih bi saznao o dogašajima na kninskome podru~ju, zagreba~ki nadbiskup u svojemu pismu kaže: “Razumijem i dijelim Vaču zabrinutost zbog nedavnih dogašaja na bivčem okupiranom podru~ju države Hrvatske koje se nazivalo Krajina. Suosjeđam sa svakim ~ovjekom koji trpi bez obzira na njegovu vjersku ili nacionalnu pripadnost. Đinjenica je da je Hrvatska oslobašala svoje podru~je da bi na njega vratilo 117.000 prognanih Hrvata katolika. Ali je ~injenica i to da Hrvatska vlada nije željela da grašani Republike Hrvatske srpske nacionalnosti, napučtaju svoje domove. Neprestano je ponavljan apel Predsjednika Republike grašanima srpske nacionalnosti da im se jam~e sva prava, sloboda i sigurnost i da ne napučtaju svoja ognjičta. Mešutim, veoma žalim da je to stanovničtvo odlazilo unato~ svim jamstvima, a odlazilo je na nalog svojih vlasti a takošer i na poziv Srpske Pravoslavne Crkve. Kao potvrdu stava Srpske Pravoslavne Crkve posjedujemo izvječtaj europskih promatra~a kojima je čibenski pravoslavni biskup Longin u Kninu 15. lipnja rekao da đe “u slu~aju da hrvatska vojska napadne Krajinu, Srpska Pravoslavna Crkva savjetovati ljudima da napuste Republiku Srpsku Krajinu” (Izvječđe ECMM od 16. lipnja 1995). Stoga sam uvjeren da mnogi hrvatski Srbi nisu po vlastitoj odluci napustili svoje domove. Na televiziji smo mogli slučati zbunjene izbjeglice koji nisu znali odgovoriti niti kuda idu niti začto odlaze. Iako je s hrvatskoga okupiranog podru~ja silom otjerano 296.000 Hrvata i drugih nesrpskih manjina, Hrvatska Vlada nipočto nije usvojila takvu metodu etni~kog ~ičđenja, ~ega se pribojavate. Kad bi se pokazale takve tendencije, Crkva u Hrvatskoj bi bila prva koja bi ustala u obranu ljudskih prava i grašanskih sloboda bez obzira na vjersku pripadnost.”
Predsjednik Hrvatske biskupske konferencije posvjedo~io je kako su na oslobošenomu hrvatskome podru~ju sa~uvani i začtiđeni svi vjerski objekti Srpske Pravoslavne Crkve, za koje hrvatska vlast posebno skrbi, dok su za vrijeme ~etverogodičnje srpske okupacije na istome podru~ju zapaljene, oplja~kane i obeč~ačđene sve katoli~ke crkve, kapelice, župni dvorovi i groblja. Kardinal Kuhariđ je u svojemu pismu izrazio i odlu~nost cijele Crkve u Hrvata u ustrajnoj molitvi za pravedan mir i okon~anje sukoba, i zauzetost za djelovanje u duhu Evanšelja, te podsjetio na svoje mnogobrojne apele protiv mržnje, osvete i pozive na o~uvanje civilizacije ljubavi i Evanšelja mešu razli~itim narodima na načemu prostoru.
“I dok žalim zbog patnji ratom pogošenog stanovničtva u Hrvatskoj, ne mogu prečutjeti žalost zbog tečkih progona i ubijanja Muslimana iz Srebrenice i Ćepe, nehumanog izgladnjivanja stanovnika Bihađa, sistematskog etni~kog ~ičđenja hrvatskoga i muslimanskog stanovničtva u podru~ju Banja Luke koje se veđ godinama odvija pred o~ima cijeloga svijeta. A dok Vam ovo pičem odvijaju se progoni i nasilno iseljavanje Hrvata iz Vojvodine a etni~ko ~ičđenje na podru~ju Banja Luke se dovrčava. Taj nepravedni rat i dalje stoji kao ma~ nad glavom tisuđa nedužnih ljudi kako u Bosni i Hercegovini, tako i u samoj Hrvatskoj”, istaknuo je nadbiskup Kuhariđ, rekavči kako su sarajevski nadbiskup kardinal Vinko Puljiđ i banjolu~ki biskup Franjo Komarica “živi primjeri vjere, trpljenja i zalaganja za krčđanski apostolat i pravedan mir”.
“Stoga u potpunosti dijelim Vače mičljenje da ‘krčđanima ostaje naravna dužnost pozivati na uzajamno opračtanje i slogu, odbacivanje nasilja i na mirno rječavanje postojeđih mešunarodnih pitanja’. Crkva u Hrvatskoj to ~ini danomice u svakom nastupu svojih dučobrižnika. … Zalažemo se za pravedna rječenja, imajuđi u vidu da je svaka osoba, bila ona muslimanske, pravoslavne ili katoli~ke vjere slika Božja koja zaslužuje dostojanstven život, u duhu nače Sarajevske deklaracije. Ponovit đu ono čto sam nedavno poru~io svjetskoj javnosti i hrvatskom narodu. Dosta je patnji! Dosta je suza i krvi! Dosta je rana i smrti! Neka odgovorni za sudbinu naroda i svijeta donesu pravedne odluke da se gradi bolji svijet pravednosti i slobode, mira i ljubavi za sve ljude i narode”, stoji na kraju pisma kardinala Franje Kuhariđa poglavaru Ruske Pravoslavne Crkve patrijarhu Aleksiju.