Zagreb, 7. 8. 1995. (IKA) – “Zahvaljujem Bogu čto napokon ulazimo u nače župe, Drnič, Knin i ostale, u koje su nam prije~ili pristup ~etiri godine”, tim je rije~ima biskup čibenski Sređko Badurina zapo~eo izjavu danu za HRTV prilikom posjeta oslobošenom Drniču u nedjelju, 6. kolovoza. “Zahvalni smo hrvatskoj vojsci koja nam je otvorila put. Nažalost, iskustvo nam govori da drugoga na~ina nije bilo. Prisjeđam se 19. kolovoza 1990. kada smo don Veljko i ja prvi put naičli na zapreke i na civile s oružjem na putu za Knin. Skoro je pet godina od tog dana. Pet godina stradanja umjesto pet godina napretka duhovnoga i materijalnoga. Ćao mi je čto se ispunja ono čto sam onda rekao odgovornima u Kninu po~etkom travnja 1991. Govorio sam im da su se prebrzo prihvatili oružja, da đe nanijeti zlo nama ali i sebi. Nije bilo sluha za razumno i humano razmičljanje. Mi se vrađamo, a nači susjedi bježe. Začto opet nema pameti? Začto svojim ljudima narešuju da odlaze? Zar u srcu ~ovjeka i u Božjoj pomođi nema boljih rječenja? Povjeravamo se Kristu koji je nač mir. Neka on vodi nače korake”, rekao je biskup Badurina.
Biskup je dočao u Drnič u pratnji fra Jakova Begonje i pet redovnica Družbe sestara franjevki od Bezgrečne (čibenske franjevke) s njihovom vrhovnom glavaricom s. Ivankom Giba~. Cilj biskupova pohoda Drniču bilo je euharistijsko slavlje za nekolicinu vjernika koji su ostali cijelo vrijeme okupacije u Drniču. No, slavlje je odgošeno za neko prikladnije vrijeme. ćibenski biskup susreo se u Drniču s mjesnim župnikom i dekanom fra Antom Đavkom, koji se u taj grad vratio u subotu, 5. kolovoza. Biskup Badurina i njegova pratnja običli su i poharane crkve sv. Ante, Gospe od Rožarija i samostansku kapelicu sestara čibenskih franjevki. Zvonik crkve sv. Ante je sručen, kao i njezin krov. Slike, kipovi i oltari potpuno su uničteni. U crkvi Gospe od Rožarija porazbijani su svi kipovi. Isusov lik na križu je bez obje noge i lijeve ruke, kip Majke Božje je razmrvljen, a naro~ito glava. Postaja križnoga puta kao i ostalog crkvenog namječtaja uopđe nema.
U agresiji na Drnič u rujnu 1991. sedam redovnica čibenskih franjevki protjerano je zajedno s narodom, a s. Nazarena Blaževiđ, koja je radila u drničkoj bolnici, bila je odvedena u zarobljeničtvo u Knin i tek je posredstvom dobronamjernih ljudi osobošena nakon petnaest dana.