PISMA BISKUPA BANJOLUĐKOG FRANJE KOMARICE POTPREDSJEDNIKU TZV. REPUBLIKE SRPSKE I PREDSJEDNIKU SO BANJA LUKA "Ponovno Vas molim, sprije~ite zlo nad svojim nedužnim, miroljubivim sugrašanima da ono ne postane joč veđe! Pustite nas kona~no na miru, kad zna
IKA
dete da nismo nikome ničta skrivili, da i dalje u mirotvorstvu živimo na svojim stoljetnim ognjičtima! Našite na~ina da nas se kao ljude u~inkovito začtiti, kako je u ostalom i obeđno i narešeno sa 'viče instance'!" Zagreb, 31. 5. 1995. (IKA) - Banjolu~
dete da nismo nikome ničta skrivili, da i dalje u mirotvorstvu živimo na svojim stoljetnim ognjičtima! Našite na~ina da nas se kao ljude u~inkovito začtiti, kako je u ostalom i obeđno i narešeno sa ‘viče instance’!”
Zagreb, 31. 5. 1995. (IKA) – Banjolu~ki biskup Franjo Komarica uputio je, glede najnovijeg protjerivanja banjolu~kih Hrvata, 29. svibnja pismo predsjedniku skupčtine opđine Banja Luka Predragu Radiđu. U svome pismu biskup Komarica podsjeđa Radiđa na njegovo obeđanje od 27. svibnja kako đe sve poduzeti da se zaustavi takav nasilni i samovoljni progon katolika s podru~ja banjolu~ke opđine, te da đe biskup biti obaviječten “o daljnim akcijama” kako bi uspani~enome stanovničtvu koji mu se obrađaju mogao prenijeti pravu istinu i koliko-toliko smiriti situaciju. Biskup takošer podsjeđa Predraga Radiđa na svoje kontakte s Radovanom Karadžiđem predsjednikom tzv. Republike Srpske. “Ni ju~er, ni danas do kasnih poslijepodnevnih sati nismo uspjeli, uz sve napore stupiti u kontakt ni s Vama niti bilo kojim službenim licem iz nače opđine!”, upozorava biskup Komarica te nastavlja: “Joč uvijek nikakvih službenih vijesti nemamo o nasilno odvedenim ljudima (50 osoba/?/) mešu kojima je preko dvadesetoro djece. Ima i starih i bolesnih ljudi. Njihova rodbina je jako uspani~ena, tražeđi od nas pomođ i začtitu za te odvedene ljude, ali i za sebe same, jer su izloženi čikaniranju, oružanim prijetnjama samovoljnih grupa, nekih stranih ljudi – dočljaka, koji se, izgleda, potpuno slobodno – ‘prema instrukcijama službenika Mjesnih zajednica u ćargovcu, Zalužanima i Budžaku’ iživljavaju nad potpuno nezačtiđenim starosjediocima, katolicima – Hrvatima u naseljima: ćargovac, Vujnoviđi, Novakoviđi, Kuljani, Zalužani, Derviči, Prije~ani, Budžak, Kumsale, Debeljaci, Presna~e, Ramiđi i Drago~aj.
Molim Vas stoga joč jednom da se kona~no, službeno, ali i putem radija i TV oglasite Vi ili koja druga, doista kompetentna osoba s jasnim direktivama čto se kani s načim ljudima, Vi i viči organi u RS tvrdite jedno, a službeni organi vlasti u Mjesnim zajednicama tvrde potpuno suprotno!
Netko, Vi svakako, mora znati začto se tolerira nastavak o~iglednog nasilja nad nama katolicima u načoj opđini, kad ‘službene vlasti iza toga ne stoje?’ Gdje su prije dva dana nasilno kidnapirani moji vjernici, kao i veđa grupa mučkaraca iz sela Debeljaci i Presna~e, koji su takošer odvedeni ‘u nepoznatom pravcu’ prije ~etiri dana? Molim Vas da to saopđite barem rodbini doti~nih, koji se nama neprestano svi zdvojni obrađaju za pomođ. Obeđali ste i meni odgovor i ja ga joč uvijek o~ekujem, kako bih ga mogao proslijediti onima koji ga od mene traže, jer do Vas, a niti do bilo koga drugoga službenog lica nije im dostupno!
Ponovno Vas molim, sprije~ite zlo nad svojim nedužnim, miroljubivim sugrašanima da ono ne postane joč veđe! Pustite nas kona~no na miru, kad znadete da nismo nikome ničta skrivili, da i dalje u mirotvorstvu živimo na svojim stoljetnim ognjičtima! Našite na~ina da nas se kao ljude u~inkovito začtiti, kako je uostalom i obeđano i narešeno sa ‘viče instance’!”
Biskup Komarica je takošer glede istih dogašaja uputio pismo i potpredsjedniku tzv. Republike Srpske Nikoli Koljeviđu, 30. svibnja. U tom pismu biskup potpredsjednika tzv. Republike Srpske upoznaje sa stanjem u svojoj biskupiji te od njega, kao od “kompetentne osobe na najvičem politi~kom nivou”, traži jasne odgovore na pitanja o tome čto se kani s Hrvatima i katolicima u Banjoj Luci te “hođe li i može li službena vlast doista pokazati da je vlast koja djeluje u duhu postojeđih zakona i Ustava i kome se, osim nas u Crkvi, mogu obratiti nači sugrašani, katolici, da ih se začtiti u njihovim osnovnim ljudskim pravima”?