Zagreb, 27. 5. 1995. (IKA) – Nakon vojnog poraza Srba po~etkom svibnja u zapadnoj Slavoniji poja~an je srpski teror na Hrvatima i nesrbima Vojvodine, Bapske, ćarengrada, Iloka i Tovarnika, crkvama i crkvenim zdanjima, te kulturnim spomenicima. Tako je u Iloku (isto~na Slavonija) po~etkom svibnja u katoli~ku crkvu usred mise upala skupina ljudi koja je tukla i rastjerala vjernike, a župnika fra Marka Maloviđa stavila u kuđni pritvor. U Vojvodini u Hrtkovcima je u nođi izmešu 4. i 5. svibnja spaljena sakristija i razorena unutračnjost crkve, a u Srijemskim su Karlovcima porazbijani svi prozori na župnom stanu. Sljedeđe nođi je u Ba~u, takošer u Vojvodini, miniran novopostavljeni križ, u Kukujevcima, pak, nestaje bista pokojnog župnika Petra Masniđa, a u tri obiteljske kuđe padaju tzv. bombe kačikare. U Somboru je 10. svibnja provaljena i oplja~kana kuđa predsjednika podružnice Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini, a nođu s 13. na 14. svibnja sručeno je i razoreno dvanaest nadgrobnih spomenika i križ na katoli~kome groblju u Sur~inu, predgrašu Beograda. Sve od navedenih zlo~ina po~inile su nepoznate osobe, kojima, barem tako nadležno ministarstvo tvrdi, policija nikako ne može uđi u trag. Pred naletima Srba iz zapadne Slavonije Hrvati Bapske, ćarengrada, Tovarnika i Iloka, mjesta u zapadnoj Slavoniji, u dva navrata, 17. i 19. svibnja, bježe iz svojih domova u Srbiju. Teror u Vojvodini se nastavlja. U nođi izmešu 19. i 20. svibnja ba~ena je bomba u dvoričte katoli~ke crkve u Srijemskoj Mitrovici, a 22. svibnja eksplozivom je s zemljom sravnjena katoli~ka crkva u selu Vačice kod ćida. Toga je dana iz Slankamena protjerano preostalih dvadesetak obitelji. Sve te vijesti stižu i do osoblja Ureda Vlade Republike Hrvatske u Beogradu, no predstojnik Ureda dr. Zvonimir Markoviđ svjedo~i o uzaludnim prosvjedima upuđenim ministarstvu vanjskih poslova, te o nemoguđnosti obilaska mjesta navedenih zlo~ina.
Dr. Markoviđ svjedo~i i o kriti~nome stanju Hrvata u Vojvodini, čto, po njegovim rije~ima, najbolje pokazuje primjer ćida u Vojvodini. “Tu je katoli~ka crkva veđ dugo bez prozora i vitraja. Pet, čest puta su prozori stavljeni, ali su redovito razbijani, a na kraju je poru~eno da ih niti ne vrijedi stavljati jer đe uvijek biti razbijeni! Na crkvi je takošer velikim slovima žutom bojoj nacrtano ocilo s ~etiri slova S, a i za to je re~eno da se ne prebojava, jer đe opet biti napisano! Ono čto je ponižavajuđe i čto zadire u povredu osnovnih ljudskih prava jest ~injenica da je katoli~koj crkvi zabranjeno zvonima oglačavati pogreb! Pokapa se bez zvona! Na sve to jugoslavenska sredstva informiranja uglavnom čute, a u kratkom komentaru “Politike ekspresa” ~ak se nedvosmisleno spominje i moguđnost da su crkvu u Vačici da temelja razorili sami – Hrvati”, svjedo~i u izjavi danoj za hrvatske dnevne novine “Ve~ernji list” predstojnik Ureda Vlade Republike Hrvatske u Beogradu dr. Zvonimir Markoviđ.