Zagreb, 25. 5. 1995. (IKA) – Uprava Družbe klanateljica Krvi Kristove u Hrvatskoj uputila je 25. svibnja državnicima i mešunarodnim organizacijama hitan apel za spas svojih ugroženih 29 sestara na banjolu~kom podru~ju i naroda kojemu one služe. U ime sestara apel je potpisala poglavarica provincije s. Tarzicija Medven. Tekst donosimo u cjelosti:
“Počtovani, u Banjoj Luci i drugim mjestima na podru~ju banjolu~ke biskupije – Bosanskoj Gradički, Prnjavoru, Barlovcima, ćimiđima, Budžaku i Bihađu – joč živi 29 sestara nače Družbe klanjateljica Krvi Kristove. Ostale su do posljednjeg ~asa s ugroženim narodom i njegovim sveđenicima. Nakon čto su dvije skupine tih sestara, iz Bosanskog Aleksandrovca i Nove Topole nasilno protjerane, dvije sestre jedva izbjegle smrti prilikom paleža župnoga dvora i crkve u Trnu, a tri sestre zlostavljane i protjerane iz Petriđevca, tih 29 preostalih sestara živi u trajnoj neizvjesnosti, te svakog dana strepimo za njihove živote. Nažalost se mešunarodna zajednica i odgovorni predstavnici država ponačaju kao da je sav preostali katoli~ki narod na tom podru~ju žrtvovan zajedno sa svojim redovnicama i sveđenicima, na ~elu s hrabrim svjedokom vjere, ekumenizma, mirotvorstva i humanosti, biskupom Franjom Komaricom. Zajedno s tim katoli~kim pukom jednako su žrtvovani i brojni muslimanski vjernici i drugi stanovnici koji nisu srpskoga podrijetla. Svaki je od njih potpuno nezačtiđen, ne samo bez prava na slobodu i imetak, nego i bez osnovnog prava na život. Neodgovorni oružani odredi jednostavno ih istrebljuju. Ne možemo povjerovati da svjetske velesile i sva mešunarodna zajednica mogu skrčtenih ruku promatrati kako se upravo u Europi dogašaju takva zvjerstva nad bespomođnim nenaoružanim ljudima. Zar đete ~ekati da bude istrebljen i posljednji nesrpski stanovnik toga podru~ja, da bude sručena i posljednja katoli~ka crkva, i posljednja džamija i posljednji spomenik katoli~ke i muslimanske pročlosti i identiteta? Ne preostaje nam drugo nego ponovno uputiti vapaj vačim savjestima, ra~unati na vače dostojanstvo i vaču ~ovje~nost. Vi morate nečto u~initi, a vrijeme samo čto nije isteklo.
Zaprepačteni smo čto joč nijedna mešunarodna, bilo politi~ka bilo humanitarna, organizacija nije uputila svoja kompetentna predstavničtva da se ondje osvjedo~e o strahotama. Kako to da ni gospodin Mazowiezki, koji je tako kriti~ki zauzet za otkrivanje povreda ljudskih prava ovim državama, nije uspio prodrijeti na banjolu~ko podru~je? Zar je i to i znak da ste veđ odlu~ili sve nas prepustiti okrutnoj sudbini?
Ipak se ~vrsto nadamo da nas neđete ostaviti, da đete pronađi na~ina začtititi i spasiti barem one koji su ondje joč živi. S tom nadom zazivamo na sve vas Božji blagoslov.”