Zagreb, 17. 5. 1995. (IKA) – Zagreba~ki nadbiskup kardinal Franjo Kuhariđ uputio je, u povodu dogašaja koji se zbivaju u banjolu~koj biskupiji, biskupu banjolu~kom Franji Komarici novo pismo potpore i suosjeđanja 16. svibnja o.g. Pismo kardinala Franje Kuhariđa prenosimo u cijelosti:
“Dragi O~e Biskupe, u agoniji Vače Biskupije i u tjeskobi Vačeg srca prisutan sam u vačoj blizini. Ručenje Petri~evca i ubojstvo fra Alojzija Atlije, ručenje svetičta sv. Terezije od Djeteta Isusa i ubojstvo sveđenika Filipa i ~asne sestre Cecilije, te ručenje crkava u Vujnoviđima, ćargovcu, Majdanu, kao i protjerivanje ~asnih sestara iz Aleksandrovca i Nove Topole, sve su to rane na rane koje pogašaju srce i duču.
Suosjeđajuđi s Vama u svemu tom na tom križnom putu, i sam sam tjeskoban zbog tih žrtava, ali sam tjeskoban i zbog stračne nemođi mođnoga svijeta da začtiti potla~ene, da sprije~i zlo~ine, da uspostavi pravedan mir.
Ako su se takova barbarstva mogla dogašati u pročlosti, kad je tobože svijet joč bio neprosvijeđen, kako se mogu dogašati danas kada se održavaju kongresi s mnočtvom delegacija o ljudskim pravima i kada se hvali ova civilizacija svojim kompjutorima i raznim inžinjerinzima?
Ćrtva je prepučtena u potpunoj nemođi samovolji mođnih. Stračno je to da je ta samovolja motivirana mržnjom i osvajanjem. Zaista, gledajuđi ljudskim o~ima, u toj bespomođnosti žrtva ne vidi izlaza.
Jedino uto~ičte koje nam preostaje je Bog, a Cirenci koji vas prate na tom križnom putu to su oni jednostavni ljudi dobre volje kojima nije otupila savjest, koji nisu izgubili osjeđaj za patnju drugoga i koji suosjeđaju u svakoj nevolji s ~ovjekom. Na ~elu te ipak duge procesije Cirenaca stoji vrhovni moralni autoritet svijeta Sveti Otac Ivan Pavao II. Kad on govori, onda svjedo~i pred cijelim svijetom za istinu, pravdu i ~ovjeka. Tako je svjedo~io i o mu~eničtvu sveđenika Filipa, redovnice Cecilije i fra Alojzija Atlije. Svjedo~io je o mu~eničtvu cijele Vače biskupije. Izmešu njega i potla~enog ~ovjeka ne stoji zdi nikakvih interesa, nego je nesebi~na ljubav.
Cirenci su svi oni koji mole, pa ra~unajte i s načom molitvom, makar nevrijednom, ali želimo biti uz Vas i povjeriti Vas Božjoj začtiti po zagovoru Majke Božje.
Đitam Vača pisma, Vače krikove upuđene odgovornima, ali imam osjeđaj da je to govor gluhim učima i neosjetljivim srcima. Molimo i za njih da im Bog pamet rasvijetli i sasvjest probudi. Saki dan, položeni u ruke Božje, budite uvjereni da Vam je Bog blizu, Vama, Vačim sveđenicima, redovnicima, ~asnim sestrama i svim vjernicima.
Vas i sve oko Vas i sve povjerene Vačoj pastirskoj brizi srda~no i bratski pozdravljam želeđi Božji blagoslov i začtitu.”