Istina je prava novost.

PISMO UDRUGE "MIR I DOBRO" IZ MOSTARA CRKVENIM ĐELNICIMA

Mostar, 27. 4. 1995. (IKA) - Udruga katoli~kih vjernika "Mir i dobro" iz Mostara uputila je pismo Kongregaciji za evangelizaciju naroda, nunciju u Bosni i Hercegovini, generalnom ministru Franjeva~koga reda, svim hrvatskim biskupima i provincijalima, te

Mostar, 27. 4. 1995. (IKA) – Udruga katoli~kih vjernika “Mir i dobro” iz Mostara uputila je pismo Kongregaciji za evangelizaciju naroda, nunciju u Bosni i Hercegovini, generalnom ministru Franjeva~koga reda, svim hrvatskim biskupima i provincijalima, te franjevcima u Mostaru, u kojemu tuma~i svoje stavove u svezi s odlukom mostarsko-duvanjskoga biskupa Ratka Periđa o povla~enju franjevaca iz pojedinih dijelova Mostara. “Znamo da pratite nemile crkvene nerede u načoj pokrajinskoj Crkvi u Hercegovini. Đitamo i Vače izraze suđuti načemu biskupu g. Ratku Periđu. Izraze suđuti i ispriku izrekli smo i mi katoli~ki vjernici iz Mostara”, kaže se na po~etku pisma, u kojem se biskupa optužuje za “tvrdokornost, nedijalog i ne~itanje znakova vremena u hercegova~kim (ne)prilikama”. “Joč nas viče ~udi da ste začutjeli i da se ne rječavaju problemi! Kao da ~ekate da se ponove ovakvi nemili dogašaji! Vas ne zanima čto mi nemamo sv. misa, čto nam djeca ne idu na vjeronauk! ćto đe biti s prvom sv. pri~esti i s krizmom? ćto je s bolesnicima i pokopima? ćto je s blagoslovima? Ovim neredima kao da su namjerno nadodana i druga pisanja po tisku o slu~aju u Be~u (o kardinalu Hansu Hermannu Groeru) koji sramote cijelu naču Crkvu. Mnogi odlaze iz te Crkve i ne žele biti ~lanovi takve Crkve. Mnogi koji ~ine nered i nepravdu ohrabreni su načim neprilikama. Kome to koristi? Nama i načoj Crkvi zasigurno ne?! A mi istinski vjernici kome smo ostavljeni? Izgleda nikomu!”, isti~u ~lanovi Udruge, pozivajuđi se na povlastice koje ima Crkva u Africi: “Ako Svetoj Stolici ne smataju posebitosti u afri~kim Crkvama, pa~e ih se i zagovara, a od načeg europskog mentaliteta uvelike odudaraju, ne vidimo razloga začto bi posebitosti u načoj pokrajinskoj Crkvi u Hercegovini bile neredovne pa ih se hođe veđ desetljeđima uniformirati po ne~ijim formama sa strane, a sve pod izlikom Svete Stolice.”
“To čto se svaki dan u Mostaru otvaraju novi prostori gdje trune nača hrvatska mladost i buduđnost i gdje se upropačtavaju mladi vjernici, to nikom od crkvenih vlasti ne smeta, ali im smetaju prostori gdje se ljudi okupljaju i mole Bogu. Đak ni prognanici iz Konjica i ostalih franjeva~kih župa nemaju pravo na svoj vjerski prostor i svoje duhovne pastire – franjevce, jer to mostarski biskup Ratko Periđ ne dozvoljava, a u isto vrijeme je dozvolio da se u prizemlju jedne zgrade napiče: Crkva Srca Isusova za potrebe prognanika iz Bijelog Polja kod kojih nisu fratri na župi. Gdje je tu pravda? Gdje je tu vjerska sloboda za koju se vi zalažete i koju propovijedate?” piču vjernici okupljeni u Udruzi “Mir i dobro”, najavljujuđi nove prosvjede, te isti~uđi kako im je na srcu samo dobro “nače Crkve i načeg naroda”.