Istina je prava novost.

KREćIMIR ZUBAK MOLI NUNCIJA MONTERISIJA ZA POSREDOVANJE U SPORU IZMEŽU BISKUPA I FRANJEVACA

Mostar, 4. 4. 1995. (IKA) - U povodu najnovije odluke mostarsko-duvanjskog biskupa i ujedno apostolskog upravitelja trebinjsko-mrkanjske biskupije dr. Ratka Periđa, da franjevci napuste župe u Mostaru i predaju ih dijecezanskim sveđenicima, predsjednik

Mostar, 4. 4. 1995. (IKA) – U povodu najnovije odluke mostarsko-duvanjskog biskupa i ujedno apostolskog upravitelja trebinjsko-mrkanjske biskupije dr. Ratka Periđa, da franjevci napuste župe u Mostaru i predaju ih dijecezanskim sveđenicima, predsjednik Predsjedni~kog vijeđa Hrvatske Republike Herceg-Bosne Krečimir Zubak uputio je, 3. travnja, apostolskom nunciju za Bosnu i Hercegovinu mons. Francescu Monterisiju, molbu za posredovanje u sporu izmešu biskupa i franjevaca.
U pismu Krečimir Zubak navodi: “Hrvatski narod u Bosni i Hercegovini posljednjih godina izložen je velikim kučnjama. Mi, njegovi predstavnici, koji smo preuzeli odgovornost za njegovu sudbinu, opstanak i razvoj, viče nego drugi, možemo i moramo osjeđati sve njegove brige, strahovanja i nade te sukladno tome donositi odluke u njegovom interesu.
Vošeni tom mičlju, prije nekoliko dana jedan broj ~elnih dužnosnika hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini, posjetio je biskupa mostarsko-duvanjskog i administratora trebinjsko-mrkanjskog dr. Ratka Periđa i provincijala hercegova~ke franjeva~ke provincije Uznesenja Marijina dr. Tomislava Pervana i tom prigodom uru~ili im zajedni~ko pismo sa željom da se poduzmu mjere kako bi se prevladali problemi proistekli nakon odluka o obavljanju pastoralne službe na podru~ju Mostara.
Nažalost, nača iskrena nastojanja nisu dala o~ekivane pozitivne rezultate. Dogašaji su krenuli pravcem daljnjeg kompliciranja i smjerom dobivanja politi~kih dimenzija, čto nije dobro.
Ratna stradanja i ugrožena opstojnost zbližila je Hrvate u ovom podneblju, viče nego ikada ranije. Upravo to je bila osnovica za izgrašivanje hrvatskog jedinstva iskazanog kao pomirenje svih Hrvata i čto smo promovirali kao jedan od temeljnih ciljeva nače ukupne borbe. Nezamjenjivu ulogu u tome imala je nača Crkva u kojoj je hrvatski puk stoljeđima, na ovim prostorima imao jedinstven izvor duhovnosti, nade i povjerenja.” U zavrčnici pisma predsjednik Predsjedni~kog vijeđa izražava svoju zabrinutost razvojem situacije prosušujuđi da, “posljednji dogašaji nose u sebi klicu podjela i sukoba i moguđnost tragi~nih posljedica, apeliram na vaču preuzvičenost da upotrijebite svoj autoritet kako bi nastalo stanje prevladali i time pomogli realizirati vičestoljetnu težnju Hrvata u borbi za slobodnu i sretnu Domovinu.”