Slavonski Brod, 6. 3. 1995. (IKA) – Misu zadučnicu za pokojnog fra Domagoja ćimiđa, na zamolbu plehanskog župnog vijeđa u progonstvu, služili su gvardijan slavonskobrodskog samostana fra Drago Radeliđ i gvardijan plehanskoga, fra Anto Tomas, u crkvi Svetog Trojstva u nedjelju, 5. ožujka. Na misi se okupio velik broj vjernika s Plehana i iz Bosanske Posavine.
Fra Domagoj ćimiđ rošen je 1909. godine u Fo~i kod Doboja, a umro je u prosincu 1993. u Livnu. ćkolovao se u Fo~i, Visokom, Sarajevu, Beogradu, na Sorboni i u Zagrebu. Kao mladomisnik svoju je sveđeni~ku službu zapo~eo u rodnoj Fo~i godine 1935. Nakon čto je dvije godine bio kapelan na Plehanu, na traženje provincijala, upisao je studij francuskog jezika i književnosti u Beogradu, gdje je bio jedini student-sveđenik. Godine 1937. odlazi u Pariz na Katoli~ko sveu~iličte i na Sorbonu, gdje temeljito u~i francuski jezik, no zbog rata mora prekinuti studij. Od godine 1940, nakon čto je u Beogradu obranio svoj diplomski rad, pa sve do 1945, bio je prefekt konvikta i profesor gimnazije u Visokom. U travnju 1947. bio je osušen na kaznu od dvije godine zatvora. Poslije izdržane kazne vratio se u Visoko na mjesto gvardijana i tu dužnost je obnačao sve do godine 1955, a kao profesor radi sve do 1960. godine. U tom je razdoblju (1958-1961) biran i za definitora provincije Bosne Srebrene.
Kao župnik u Zenici ponovno je, u travnju godine 1965. osušen na dvije godine zatvora, a tečku kaznu izdržao je u nesnosnim uvjetima. Poslije kazne vratio se u samostan na Plehan, gdje je provodio svoje mirovinske dane i gdje ga je zatekao rat. Objavljivao je pri~e u listovima i ~asopisima: “Bosna Srebrena”, “Dobri pastir”, “Marija mešu nama”, te u mnogim drugima.