Godinu vjere, koja još traje, treba nastaviti i u novoj pastoralnoj godini. Nema sumnje da je za to najprikladnija župna kateheza shvaćena u širem smislu, kao permanentno vjersko obrazovanje i odgajanje svih dobnih skupina župljana.

Draga braćo i sestre!

1. U novoj pastoralnoj godini završit ćemo proslavu Godine vjere. Ali, pored ostaloga, sama činjenica da će se slavljenje Godine vjere protegnuti u novu pastoralnu godinu, sugerira nam da se i program započet u njoj nastavi dalje. Prema tome nas usmjerava i enciklika „Svjetlo vjere”, koju je na Petrovo ove godine objelodanio papa Franjo, a pripremao ju je već papa Benedikt XVI. Ona nam je pouzdan vodič za proučavanje i izlaganje, u propovijedi, katehezi i na razne druge načine, tema iz Katekizma Katoličke Crkve i Dokumenata Drugog vatikanskog koncila, na što nas je posebno pozvao papa Benedikt XVI. otvarajući Godinu vjere, svjestan slaba poznavanja vjerskih istina od strane vjernika i posljedica koje to neznanje ima za samu vjeru.
Ako nam je očito da Godinu vjere treba nastaviti i u novoj pastoralnoj godini, postavlja nam se pitanje na koji način. Nema sumnje da je za to najprikladnija župna kateheza shvaćena u širem smislu, tj. ne samo kao poučavanje djece i mladih u vjeri, posebno vezano za primanje sakramenata sv. ispovijedi, pričesti i krizme, nego i kao permanentno vjersko obrazovanje i odgajanje svih dobnih skupina župljana. Upravo tako shvaćenoj župnoj katehezi želimo posvetiti novu pastoralnu 2013./2014. godinu.
2. To znači da je, kad je riječ o katehezi školske djece, potrebno učiniti nekoliko važnih pomaka. Prije svega, ozbiljno se suočiti sa shvaćanjem kako je dostatan samo školski vjeronauk. Znamo da mnogi roditelji upravo tako razmišljaju, a mnogi župnici i pastoralni djelatnici to jednostavno prihvaćaju kao nešto protiv čega se uzalud boriti. Takvo shvaćanje roditelja može se mijenjati samo upornim objašnjavanjem razlike između školskog vjeronauka i župne kateheze s ciljem da postupno ipak otkriju i spoznaju nenadomjestivu ulogu župne kateheze. Nema sumnje da se takvo shvaćanje vjerske pouke može najučinkovitije mijenjati ako aktivno uključimo same roditelje u proces vjerskog poučavanja i odgajanja njihove djece. Za to je potrebno pronaći i pripremiti roditelje koji bi, uz svećenika i župnog katehetu, sudjelovali u radu s djecom u okviru župe, možda vodeći neke tematske radionice ili neke druge aktivnosti, a napose svjedočeći djeci što njima osobno vjera u životu znači.
3. Kad je riječ o vjerskoj pouci srednjoškolske i studentske mladeži, valja nam se najprije suočiti s činjenicom da se na tom području u brojnim našim župama malo poduzima. Kao da, draga braćo župnici i župni suradnici, kod mnogih prevladava uvjerenje kako za tu važnu skupinu župljana nije moguće na razini župe organizirati nikakav sustavan pastoral. Ali to demantiraju neka druga iskustva onih koji su to pokušali. Ta iskustva pokazuju da je srednjoškolska i studentska mladež itekako otvorena i spremna za ozbiljan rast u vjeri, samo ako joj se na prikladan način pristupi, prije svega ako osjeti našu iskrenu zauzetost i ljubav. Primjer su nam za to mladi u raznim pokretima i udrugama, kao što su: skauti, Franjevačka mladež, Zajednica Krista Kralja, Salezijanska mladež i sl. Kad organiziramo razne susrete mladih, kao što je bio ovogodišnji na Cerniku, uglavnom se odazivaju takvi mladi, dok su oni iz župa, nažalost, malobrojni. Možemo li, naočigled takve situacije u našim župama, biti mirne savjesti jer smo učinili sve što je bilo moguće?!
4. Očit je također zamor u radu s ministrantima. To da na tom pastoralnom području bilježimo velike minuse, primjećujem posebno prigodom pastirskih pohoda župama, ali i kad se organiziraju razni susreti ministranata. Imam dojam da ih se premalo sustavno i zauzeto okuplja i prati. To ima za posljedicu ne samo brojčano opadanje zanimanja za tu liturgijsku službu nego i kvalitetno nazadovanje, u smislu poučenosti i ozbiljnosti onih koji ju obavljaju. A koliko je važan ozbiljan rad s ministrantima, potvrđuje činjenica da su se tijekom prošlih vremena, a često i danas, iz njihovih redova regrutirala mnoga svećenička i redovnička zvanja, ali i zauzeti katolički laici. Radi toga se u mnogim katoličkim zemljama velika briga posvećuje sustavnom promicanju ministrantske službe.
5. Župna kateheza u širem smislu obuhvaća i veću zauzetost oko neposredne pripreme zaručnika za brak, tim više jer se danas o braku šire shvaćanja koja nisu u skladu s učenjem katoličke vjere. Naravno, o ispravnom shvaćanju braka mlade treba poučavati ne samo kod neposredne pripreme za njegovo sklapanje nego i mnogo ranije, kontinuirano i sustavno. S tim je povezan i obiteljski pastoral koji obuhvaća praćenje obitelji u svim fazama njezina života, kako u onim lijepima tako i, pogotovo, u teškima; praćenje kako mladih tako i zrelih i staračkih obitelji, jer smo pozvani Kristovu ljubav donijeti i svjedočiti svima. U skladu s time potrebna je organiziranija briga za pastoral obitelji na razini župe, ali i bolja suradnja župa s našim nadbiskupijskim Uredom za pastoral obitelji. Ta se suradnja danas uglavnom svodi na slanje zaručnika na predbračni tečaj. A Ured za obitelj nudi i tolike druge vrlo potrebne i korisne programe i pomoći!
6. Krajem prošle pastoralne godine u čitavoj nadbiskupiji proveli smo izbore novih članova za župna pastoralna vijeća. Znamo da vjernici laici, pa tako i župni vijećnici, mogu primjereno izvršavati povjerene im službe i dužnosti samo ako su ispravno poučeni o njihovu mjestu i ulozi u Crkvi. Dakako, uz to moraju posjedovati i solidno vjersko znanje, ali i živjeti u skladu s onim što znaju i vjeruju. U onoj mjeri u kojoj su župni vijećnici spremni neprestano učiti i biti poučavani, a mi pastiri neumorni u njihovu poučavanju i istodobno spremni zajedno s njima učiti i duhovno rasti, moći će župna vijeća ispuniti svoju zadaću. Inače će, kako često biva, ostati mrtvo slovo na papiru.
7. Kako vidimo, župnom katehezom trebaju biti zahvaćeni svi slojevi župne zajednice. Ali isto tako cijela župna zajednica i svaki njezin član pozvani su biti subjektom kateheze. Godina župne kateheze ima kao cilj jedno i drugo. Svi moramo biti učiteljima i učenicima u vjeri.
Ipak, kad je riječ o župi, valja naglasiti da je župnik prvi odgovoran za župnu katehezu, što znači da o njemu uvelike ovisi sveukupan katehetski rad i događanje na području njegove župe. O župniku ovisi kako će se i na koje načine ostvarivati katehetska priprava za sakramente, napose za slavlja prve pričesti i krizme. O župniku ovisi hoće li se provoditi kateheza pojedinih životnih dobi, počevši od predškolske i školske djece, mladih i zrelih ljudi do starijih osoba. O župniku također ovisi kolike će i kakve imati suradnike u ostvarivanju katehetskog poslanja, tj. hoće li činiti sve sâm ili će znati mudro izabrati i pripremiti svoje pomoćnike iz redova župljana. Isto tako, o njemu ovisi hoće li i u kojoj mjeri za formaciju svojih suradnika koristiti postojeće nadbiskupijske i metropolijske ustanove, poput Teologije, Metropolitanskog pastoralnog instituta i Nadbiskupijske glazbene škole.
Katehetska je služba jedan od ključnih segmenata svećenikova poziva i poslanja, a to znači i njegova identiteta. Stoga smo, draga braćo svećenici, pozvani, svaki prema svojim mogućnostima, sudjelovati u katehetskoj službi Crkve i na sve ju načine unapređivati.
Dakako, kad tvrdimo da kateheza u župi ovisi poglavito o župniku, ne želimo nipošto izgubiti iz vida mnoge objektivne otpore i probleme nego samo istaknuti kako se u svakom vremenu i u svim prilikama i neprilikama može i mora ljudima nuditi Isusa Krista kao Spasitelja čovjeka.
8. Godina župne kateheze pruža nam također priliku za stjecanje boljeg uvida u stanje župne kateheze u našoj Nadbiskupiji, za otkrivanje i analizu ključnih problema na tom području, kao i za traženje zajedničkih rješenja. Radi toga će u ovoj pastoralnoj godini nadbiskupijski povjerenik za župnu katehezu obilaziti župne zajednice, prisustvovati na nekom od katehetskih susreta, razgovarati sa župnicima i njihovim suradnicima. Na temelju toga sastavit će zaokruženo izvješće o tome kako se na području naše Nadbiskupije vjera živi, poučava i prenosi te što bi trebalo mijenjati, odnosno poboljšati. O tome ćemo razgovarati i na dekanatskim sastancima, kao i na svećeničkim skupštinama.
U današnje vrijeme, kada sekularizirana antropologija uzima sve više maha, potrebni su nam novi iskoraci i novo oduševljenje, a to nije moguće bez neprestana učenja i pomna osluškivanja „što Duh govori crkvama” (Otk 2, 7). I sve to samo radi toga kako bismo, ovdje i sada, izvršili Gospodinovu zapovijed: „Pođite i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio!” (Mt 28, 19-20).

Vaš nadbiskup
+Ivan