Zagreb, 3. 1. 1995. (IKA) – Beogradska novinska agencija Tanjug prenijela je 2. siječnja vijest da je ministar vanjskih poslova SR Jugoslavije Vladislav Jovanović posebnim pismom upućenim generalnom sekretaru Ujedinjenih naroda Boutrosu Boutrosu Ghaliju optužio Hrvatsku za nepoštivanje i teško ugrožavanje građanskih i političkih prava pravoslavnih Srba i njihovih svećenika. Jovanović u tom pismu tvrdi da sadašnja hrvatska vlast nastavlja praksu fašističkog režima Ante Pavelića nasilno prekrštavajući Srbe na katoličku vjeru i protjerujući ih iz Hrvatske. On posebno ističe praksu u dječjim vrtićima i osnovnim školama te glede pravoslavnog svećenstva. Tvrdi da srpska pravoslavna djeca koja ne pohađaju katolički školski vjeronauk bivaju zbog toga maltretirana, prezirana i nazivana nekršćanima. Da bi svoju djecu od toga poštedjeli i da bi im osigurali redovito obrazovanje, piše Jovanović, roditelji traže od pravoslavnih crkvenih djelatnika potvrde o krštenju te djece. Te potvrde predaju katoličkim svećenicima koji onda – tako tvrdi Jovanović prema Tanjugovoj vijesti – tu srpsku djecu krste i uključuju u školski katolički vjeronauk.
Jovanović tvrdi da su u samom hrvatskom Saboru predočeni podaci o 10.000 pravoslavne djece koja su dosad tako prešla na katoličku vjeru, i kako je zastupnik koji je iznio te podatke fizički napadnut od strane predstavnika vladajuće stranke HDZ. Na hrvatska upozorenja da se Srpska Pravoslavna Crkva pokazala nesposobnom organizirati svoj vjeronauk u hrvatskim školama, Jovanović ističe da su navodno hrvatske vlasti već priznale kako su pravoslavne crkve u Hrvatskoj porušene, a pravoslavni svećenici u Hrvatskoj pohapšeni i mučeni u zatvorima. Ministar tvrdi da je većina pravoslavnih svećenika protjerana iz Hrvatske, među njima pet biskupa kojima da je zabranjen povratak. Oni se, uostalom, nemaju kamo vratiti, jer su pravoslavne crkve uglavnom oštećene ili razorene. Na temelju svega toga, srpski ministar moli Boutrosa Ghalija da upotrijebi sav svoj utjecaj kako bi hrvatske vlasti ispunile svoje međunarodne obveze prema građanskim i političkim pravima pravoslavnih Srba u Hrvatskoj.
Austrijska novinska agencija Kathpress izvjestila je 30. prosinca 1994. iz Beograda da je Sv. Sinod Srpske Pravoslavne Crkve izdao priopćenje u kome osporava poruku koju su početkom prosinca hrvatski katolički kardinali Kuharić i Puljić uputili svjetskoj javnosti i poglavarima država. U ime Sv. Sinoda crnogorski mitropolit Amfilohije Radović već je tu poruku oštro kritizirao u ponedjeljak 26. prosinca, na tiskovnoj konferenciji.
Priopćenje Sv. Sinoda ocjenjuje tu kardinalsku poruku jednostranom i sebičnom, protivnom duhu Evanđelja, čak ratnom propagandom. Kardinali, naime, upozorava Priopćenje Sv. Sinoda, ne govore o patnjama srpskoga naroda, te nazivaju agresorskim narod koji stoljećima ondje živi na svom tlu. Tu bi bila riječ je o metodama koje su prema Srbima primjenjivane u drugome svjetskom ratu.
Pravoslavni svećenici su u Hrvatskoj sasvim slobodni i zaštićeni
Obje te vijesti – ona o ministrovu pismu i ova o sinodskom priopćenju – do danas nisu izazvale službene odgovore predstavnika Katoličke Crkve u Hrvatskoj, ali se čuju reakcije odgovornih ljudi oko Hrvatske biskupske konferencije. Predsjednik Vijeća HBK za javna glasila biskup Marko Culej izražava iznenađenje nad onim što Jovanović tvrdi o vjerskim pravima pravoslavnih u Hrvatskoj. I površan pregled hrvatskog katoličkog tiska ovih mjeseci pokazuje da su odgovorni ljudi Katoličke Crkve u Hrvatskoj ozbiljno pristupili pitanju eventualne nazočnosti srpske djece na katoličkom vjeronauku i postupaka prema njima. Najprije je ustanovljeno da je broj te djece razmjerno malen, no ipak je više puta skrenuta pozornost vjeroučitelja i svih crkvenih djelatnika da u takvim slučajevima budu skrajnje obzirni i da izbjegnu svaki prozelitizam. Od vjeroučitelja se upravo traži da u takvim slučajevima katoličke vjeroučenike pouči o zajedničkim kršćanskim vrijednostima katolištva i pravoslavlja, da od njih traži poštovanje prema pravoslavnim kolegama. Ako, pak, u nekim slučajevima srpski roditelj, koji želi uključiti dijete u katolički školski vjeronauk, donese potvrdu da je to dijete kršteno u pravoslavnoj Crkvi, ne može biti ni govora o tome da bi katolički svećenik to dijete ponovno krstio. Katolička Crkva priznaje, naime, valjanost pravoslavnog krštenja, te bi katolički svećenik koji bi dijete ponovno krstio izvršio teški prekršaj crvenoga zakona i bio bi osuđen kao anabaptist.
Nije istina što Jovanović navodi da su u hrvatskom Saboru predočeni podaci o 10.000 pokatoličene pravoslavne djece. Neki srpski sabornici su u Saboru o tome govorili bez ikakvih argumenata, nesigurno navodeći brojeve od desetak do petnaestak tisuća. Nije istina da su pravoslavni svećenici u Hrvatskoj hapšeni i mučeni u zatvorima, niti je tko od njih i njihovih biskupa protjeran. Sam mitropolit Jovan Pavlović, koji je u javnosti i nepravedno kritizirao hrvatsku vlast posjeduje uredne hrvatske dokumente, te je nedavno predvodio bogoslužje na blagdan sv. Nikole u svojoj zagrebačkoj crkvi. Istina je da su mnoge i pravoslavne i katoličke i muslimanske bogomolje oštećene i srušene u ratnim razaranjima, kao i mnoge druge zgrade i spomenici kulture, ali se pravoslavni, kad bi im se svećenici htjeli vratiti, mogu kao i katolici u tim krajevima snalaziti u raznim adaptiranim prostorijama. Što se, pak, njihova školskog vjeronauka tiče, hrvatske su im škole bez ikakvog ograničenja otvorene.
Glede spomenutog priopćenja Sv. Sinoda SPC biskup Culej upozorava da je u njemu poruka kardinala Kuharića i Puljića prikazana u sasvim krivom svjetlu. Kardinali su se zabrinuto i odgovorno obratili svjetskoj javnosti upozoravajući na sustavno istrebljivanje i protjerivanje katolika s područja koja su pod srpskom okupacijom u obje republike. Sv. Sinod ni ne pokušava taj progon i etničko čišćenje katolika spriječiti niti ga može zanijekati. To, pak, što su mnogi Srbi starosjedioci na tim okupiranim područjima ne znači da srpske oružane postrojbe imaju pravo vršiti agresiju izvan međunarodno priznatih granica srpske države.
Od katoličkih crkvenih predstavnika ne mogu se očekivati službene reakcije koje bi bile upućene odgovarajućim forumima, dok ne budu u posjedu izvornih tekstova spomenutog pisma i priopćenja.