Zagreb, 28. 10. 1994. (IKA) – Nakon što se od srpskih sabornika u hrvatskom Saboru čula tvrdnja o katoličkom pokrštavanju srpske djece u Republici Hrvatskoj -o čemu jedan sabornik spominje brojku od 14.000 a drugi od 11.000, dok treći tvrdi da mnoga srpska djeca pod pritiskom pohađaju katolički vjeronauk – nadbiskup zagrebački kardinal Franjo Kuharić uputio je 28. listopada službeni dopis svim župnim uredima svoje nadbiskupije. Moli sve župnike, njihove suradnike, vjeroučitelje i vjeroučiteljice da odmah sakupe točne podatke o toj pojavi u školama svoga područja. Skupljene podatke trebaju dostaviti Nadbiskupskom duhovnom stolu u Zagrebu najkasnije u roku od dva tjedna. Prema postavljenim pitanjima crkveni djelatnici trebaju dati podatke o svakoj školi posebno. Pitanja su slijedeća:
1. Koliko u svakom razredu među katoličkim vjeroučenicima ima djece i mladih koji ne pripadaju Katoličkoj Crkvi? Osobito je važno ustanoviti koliko je takvih srpske nacionalnosti. 2. Ako ima takvih sudionika na vjeronauku, na čiji su zahtjev uključeni u vjeronauk? Postoji li o tome pismeni zahtjev? 3. Koliko je takve djece i mladih iz mješovitih brakova u kojim je jedan od roditelja katoličke vjere? 4. Koliko ima takvih sudionika na vjeronauku iz obitelji gdje su roditelji iste nacionalnosti (srpske)? 5. Da li je koji pripadnik srpske nacionalnosti kršten u Katoličkoj Crkvi, ako prije nije bio kršten? 6. Da li je netko, kršten u Pravoslavnoj Crkvi, prešao u zajedništvo Katoličke Crkve? Na čiji zahtjev? Da li je za takav prijelaz dobivena dozvola nadležne crkvene vlasti?
Pribavljajući odgovore na ta pitanja župnici i drugi vjeroučitelji i vjeroučiteljice čuvat će se svakog prozivanja, odnosno diskriminacije, u samim razredima. Crkvena vlast želi imati točne i provjerene podatke da bi se moglo odgovoriti spomenutim tvrdnjama saborskih zastupnika i drugih srpskih javnih djelatnika. Prema podacima, naime, s kojima crkvene vlasti dosad o tome raspolažu, ima pojava da pojedini učenici srpske nacionalnosti sudjeluju u katoličkom školskom vjeronauku na zahtjev njihovih roditelja. Upis na katolički vjeronauk ne znači prijelaz u Katoličku Crkvu. Među tim učenicima mnogi su iz mješovitih brakova, većinom nisu uopće bili kršteni. Zatraži li koji od tih učenika da bude primljen u zajedništvo Katoličke Crkve, treba postupiti po crkvenim propisima koji osobito ističu da to ne smije biti pod pritiskom. Za maloljetnike se traži i pristanak roditelja. Ali, kako su to izričito odredili katolički biskupi u Bosni i Hercegovini, i onima koji bi se tako prijavili za pristupanje Katoličkoj Crkvi savjetuje se da taj čin odlože dok ne završi rat, kako bi se u svakom pojedinom slučaju bez ikakvih pritisaka mogla poštivati sloboda savjesti ne postavljajući zapreke razvijanju ekumenskih odnosa među vjerskim zajednicama. Razumije se da nekatolička djeca ukoliko sudjeluju na katoličkom školskom vjeronauku ne smiju biti prozivana jesu li u nedjelju bili na misi i da li su pristupali sakramentima.