Zagreb, 13. 10. 1994. (IKA) – Delegacija CCEE/KEK (Vijeće biskupskih konferencija Europe/Konferencije europskih Crkava iz Ženeve), u kojoj su nadbiskup Bruxellesa i Malinesa i predsjednik Konferencije katoličkih biskupa Belgije te predsjednik Pax Christi Internationalis kardinal Danneels, grčkopravoslavni metropolit Michael Staikos iz Beča, biskup Švedske Crkve Henrik Svenungsson iz Stockholma i dr. John Taylor, savjetnik Konferencije europskih Crkava za pitanja bivše Jugoslavije i tajnik Radne skupine europskih Crkava za izbjeglice, posjetili su, prvog dana boravka u Zagrebu, 13. listopada, provincijala zagrebačke franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda o. Mirka Mataušića i predsjednika državne Komisije za odnose s vjerskim zajednicama dr. Juru Radića.
Delegacija je upoznala dr. Mataušića s ciljem i nakanama njihova posjeta koji obuhvaća Hrvatsku i Srbiju, i koji je trebao obuhvatiti i Bosnu i Hercegovinu, ali je to putovanje, prema riječima članova delegacije, “bilo nemoguće”. Jedino je ostala mogućnost posjeta Bijeljini, gdje bi delegacija željela razmotriti problem etničkog čišćenja muslimanskog pučanstva i rušenja muslimanskih vjerskih objekata. Cilj je delegacije uspostaviti most dijaloga između Katoličke Crkve u Hrvatskoj i Srpske Pravoslavne Crkve, uz uključenje svih drugih Crkava u nastojanja na ekumenskom dijalogu i traženju mirnih puteva rješenja krize na Balkanu. Svojim dolaskom delegacija, prema riječima dr. Taylora, iskazuje svoju solidarnost s hrvatskim narodom i Crkvom u Hrvata, i želi potaknuti bolje kontakte sa svećenicima i vjernicima SPC. Provincijal Mataušić upoznao je delegaciju s nastojanjima hrvatskih franjevaca i Crkve u Hrvata na ekumenskom dijalogu, osobito o radu Konferencije “Pravda, mir i ekologija” koja okuplja svih 6 franjevačkih provincija i usko surađuje s franjevcima u Republici Sloveniji, zatim s aktivnostima na suradnji s javnim medijima i informativnim servisima, ali i s velikim problemima koja rat, agresija na Republiku Hrvatsku i stradanje hrvatskog naroda i njegove Katoličke Crkve u tom ratu postavljaju pred nastojanja na ekumenskom dijalogu sa SPC. Otac provincijal također je upoznao članove delegacije s postojanjem brojnih udruga, skupina i pokreta koji u Hrvatskoj potiču i promiču međuvjerski dijalog.
Mitropolit Staikos posebno se interesirao za položaj srpskopravoslavne zajednice u Hrvatskoj, poglavito u Zagrebu, za pitanja njihovih sloboda, sigurnosti i razumijevanja na koje nailaze, zastupljenosti u sredstvima javnog priopćavanja i suradnje sa katolicima, istaknuvši da je jedan pravoslavni svećenik na 30.000 vjernika u Zagrebu nedostatan za ozbiljno pastoralno djelovanje. Fra Mirko Mataušić objasnio je da je odlazak mitropolita zagrebačko-ljubljanskog gospodina Jovana iz Zagreba, kao i ostalih svećenika SPC, stvar njihove odluke, jer im je vlast Republike Hrvatske izdala domovnice i putovnice i pozvala ih da se vrate, jamčeći im punu sigurnost i slobodu djelovanja. “Mi smo vrlo zainteresirani da SPC sudjeluje u dijalogu i djeluje što aktivnije” rekao je o. Mataušić. Razgovaralo se i o pitanjima vjerskih prava i sloboda u kontekstu ljudskih prava uopće, Papinu posjetu Zagrebu te velikoj solidarnosti koju je Sveti Otac iskazao prema hrvatskom narodu, a dotaknuto je i pitanje rata u Bosni i Hercegovini, odnosima Hrvata i Muslimana, posebice u međuvjerskom dijalogu. Na upit mitropolita Staikosa o procjeni ozbiljnosti opasnosti od islamskog fundamentalizma u Bosni, o. Mataušić je izrazio mišljenje da se bosanski muslimani osjećaju dijelom Europe i uvjerenje da po svojoj kulturi i tradiciji žele biti dijelom Europe.
Nakon toga je delegaciju u Predsjedničkim Dvorima primio dr. Jure Radić, pozdravljajući goste u ime Predsjednika Republike, Sabora i državnih vlasti. U razgovoru su sudjelovali i mons. Đuro Kokša, pomoćni biskup zagrebački, te dr. Antun Škvorčević, tajnik Vijeća za ekumenizam i dijalog HBK. Jure Radić je upoznao članove delegacije s “križnim putom Hrvatske u borbi za samostalnost, punu slobodu i neovisnost” u proteklih 4-5 godina, naglasivši da se u hrvatskoj upravo “gradi društvo svih mogućih, pa dakle i vjerskih sloboda, u kome će svaki narod moći živjeti dostojno čovjeka”. Dr. Radić je govorio i o ustavnim jamstvima vjerskih sloboda, te o odnosu državnih vlasti prema SPC, drugoj po veličini vjerskoj zajednici u Hrvatskoj, (u kojoj katolici čine 70% pučanstva), ili #!prvoj među tzv. malim vjerskim zajednicama u Hrvatskoj#!, i o opetovanim pozivima hrvatskih državnih vlasti mitropolitu Jovanu i drugim svećenicima SPC da dođu u Zagreb i vrate se među svoju pastvu. On je, međutim, istaknuo i posljedice srpske agresije i osvajačkog rata, okupiranu 1/4 hrvatske države i potpuni progon katoličkih svećenika i vjernika te rušenje crkvenih objekata u tim krajevima, kao i problem pola milijuna izbjeglica i prognanika koji opterećuju Hrvatsku. Naglasio je da Hrvatska zbog svog zemljopisnog položaja i kulturnih i povijesnih tradicija mora biti most prema ekumenskim razmišljanjima i razgovorima, te da hrvatski narod i Katolička Crkva pritom moraju puno toga “oprostiti i zaboraviti”.
John Taylor upoznao je dr. Radića s nastojanjima delegacije da ne samo teorijski i verbalno, nego praktičnim djelovanjem i konkretnim susretima, potakne na balkanskim prostorima međuvjerski dijalog, podupre sve da u sebi pronađu “snagu opraštanja i plemenitost traženja oprosta”, te da se uključi u humanitarne aktivnosti, pitanja odgoja i školstva. “Pritom osjećamo obvezu i odgovornost razgovarati i s predstavnicima politike i svjetovnih vlasti” rekao je dr. Taylor, “kako u Hrvatskoj i Srbiji, tako i u našim zemljama. Pritom ne želimo vršiti nikakav pritisak izvana, nego iznutra učiti, od vas dobiti ideje i prijedloge, osjetiti duh na terenu i naučiti više o problemima koji tu postoje. Ne može se samo doći izvana i govoriti o pomirenju.” Predlažući da takav susret održe upravo u Hrvatskoj, dr. Radić je upozorio na pojavu koja bi se mogla nazvati “antiekumenizmom” – političko djelovanje SPC koje je potpuno izvancrkveno. Naveo je primjer odbijanja Papina posjeta Beogradu i naglasio da ipak unatoč svemu “treba stalno razmišljati o dijalogu i nastojati na ekumenskim susretima”.
Potaknuto je i pitanje denacionalizacije crkvenog vlasništva, na što je dr. Radić objasnio kako se problem razmatra u sveukupnom procesu denacionalizacije, pri čemu je osnovno polazište načelo da “ispravljajući jednu povijesnu nepravdu, ne treba počiniti drugu nepravdu”.
O pitanjima međuvjerskoga dijaloga dr. Radić je naglasio kako Washingtonski sporazum predviđa konfederaciju Federacije BiH i Republike Hrvatske, što će dovesti do situacije da će s hrvatskim katolicima živjeti i veliki broj muslimana Bošnjaka, pa u tom smislu hrvatsku državu “čeka velika interkonfesionalna zadaća na svjetovnom planu”. Metropolit Staikos pozdravio je nastojanja državnih vlasti Republike Hrvatske da potaknu i omoguće slobodan razvoj svih Crkava i osobito SPC jer je “zadaća svake demokratske države podupirati i priznavati slobode svih vjerskih zajednica koje u njoj žive”. On je postavio pitanja o položaju srpskopravoslavne zajednice, naglašavajući potrebu da se nadiđu povijesne, civilizacijske i kulturnopovijesne razlike, što je veliki izazov za Katoličku Crkvu. “Dužnost je oprostiti i zaboraviti, međusobno se poštovati i uvažavati, jer je budućnost u toleranciji i suživotu. Dužnost je i jednih i drugih da traže izlaz iz sukoba, uspostavljaju nove oblike razumijevanja, pri čemu europske Crkve moraju pružiti svu pomoć.” Jure Radić rekao je da je takva prosudba “izvrsna na teorijskoj razini” podsjećajući na činjenicu da je rat vođen isključivo na teritoriju Hrvatske i BiH, pri čemu “nijedan metak, nijedna bomba, nisu pali u Srbiji”. Pritom je SPC često “djelovala necrkveno” podupirući agresiju. “Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi pružamo sve mogućnosti djelovanja, ali crkvenog djelovanja, a ne političkog, pogotovu kad je ta politika agresorska” rekao je dr. Radić, napominjući da su svećenici SPC pozvani da djeluju i da se vrate “unatoč činjenici da na okupiranim područjima Hrvatske, osim jednog svećenika u Iloku, nema više niti jednog jedinog katoličkog svećenika”.
Biskup Kokša svratio je pozornost na probleme razumijevanja naše situacije u inozemstvu. “Nismo uvijek sigurni da ljudi koji dolaze izvana razumiju našu situaciju, i da su pritom dovoljno objektivni u ocjeni situacije” rekao je biskup Kokša.
Dr. Taylor rekao je da tako složenu situaciju nije uvijek lako shvatiti ni razumijeti u inozemstvu, pa zato možda nekad može izgledati kao da ocjene stanja vani nisu korektne. Jure Radić pozvao je, zbog toga, da se ocjene i zaključci donose isključivo “na osnovu činjenica, a ne na osnovu interpretacija”, naglašavajući punu potporu hrvatskih vlasti delegaciji da uvijek dođe u bilo koji dio Hrvatske i uvjeri se u stvarno stanje i činjenice.
Drugi dan: kod mons. Stankovića i kardinala Kuharića
Drugog dana boravka u Zagrebu, 14. listopada, delegacija CCEE/KEK posjetila je mons. Vladimira Stankovića, direktora Hrvatskog Caritasa i ravnatelja hrvatske inozemne pastve. Pozdravljajući goste u svojoj rezidenciji, mons. Stanković upoznao ih je s hrvatskim katoličkim misijama u svijetu, njihovom rasprostranjenošću i brojnošću, organizacijom i pastoralnom skrbi, kao i s aktivnostima u Hrvatskoj i inozemstvu na ekumenskom dijalogu i međuvjerskoj suradnji. Gosti su također upoznati s radom Hrvatskog Caritasa, suradnjom s europskim i svjetskim Caritasima, te o ekumenskoj akciji Hrvatskog Caritasa koji posreduje u distribuciji video kazete s filmom “Isus”, snimljene u Kanadi i sinkronizirane na preko 60 svjetskih jezika. Film širi umjetničkim jezikom poruku Evanđelja. Hrvatski Caritas posreduje u distribuciji video kazeta s tim filmom na hrvatskom, srpskom, albanskom i makedonskom jeziku za katolike i pravoslavne u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji, Crnoj Gori, Makedoniji i Albaniji. Spremnost na suradnju i prihvaćanje takve akcije od strane Srpske Pravoslavne Crkve u Zagrebu je jako dobra, iako još nije stigao odgovor vrha SPC iz Beograda na takvu inicijativu. Mons. Stanković također je upoznao goste s akcijom darovanja knjige “Pomirenje” svim svećenicima i misijama Crkve u Hrvata, u povodu Papina dolaska u Hrvatsku i ekumenskih nastojanja u duhu Papine poruke. Gosti su se interesirali za suradnju Katoličke Crkve u Hrvatskoj i SPC na humanitarnom planu, kao i za osobne susrete vjerskih službenika. Mons. Stanković naveo je primjere suradnje na humanitarnom planu, zatim je govorio o posjetama biskupa Kosa, Badurine i Perića svojim župama koje su pod nadzorom srpske vojske, naglašavajući činjenicu da u krajevima pod srpskim nadzorom gotovo više i nema katoličkih vjernika, a ostao je samo jedan svećenik u Iloku. Posebno je mons. Stanković upoznao delegaciju s “karitativnim mostom” Zagreb-Banja Luka koji je organiziran preko Hrvatskog Caritasa, te o iskustvima banjolučkog biskupa Franje Komarice u kontaktima s pravoslavnim biskupom u Banja Luci, navodeći i primjere etničkog čišćenja nesrpskog pučanstva poglavito u banjolučkoj biskupiji i vrhbosanskoj nadbiskupiji, ali i iseljavanja Hrvata katolika iz Vojvodine. Na brojne upite delegacije mons. Stanković izložio je povijesne činjenice o naseljavanju pravoslavnih u Hrvatsku, a obostrano je zaključeno da je odsustvo pravoslavnih svećenika iz Zagreba “prava tragedija”. “Pitanje povratka mitropolita gospodina Jovana nije nikakvo političko pitanje” naglasio je mons. Stanković “to je pitanje čisto pastoralnog djelovanja” navodeći kako su pravoslavni vjernici zbog takvog stanja uskraćeni za pastoralno djelovanje, a njihova djeca za katehezu. Gostima je pojašnjeno i povijesno prisustvo grkokatolika u Hrvatskoj te sadašnje stanje u Grkokatoličkoj Crkvi. Nakon razgovora, gosti su se zadržali u rezidenciji mons. Stankovića na ručku koji je priredio u njihovu čast.
Popodne se delegacija susrela s nadbiskupom zagrebačkim kardinalom Franjom Kuharićem i sudionicima redovitog zasjedanja Sabora Hrvatske biskupske konferencije.
Delegaciju, koja je pristigla u tijeku zasjedanja biskupa, pozdravio je kardinal Kuharić u ime katoličkih biskupa Hrvatske i Bosne i Hercegovine i predstavio sve nazočne biskupe. U ime delegacije, kardinal Danneels zahvalio je na dobrodošlici i izložio nakane posjeta delegacije. On je izrazio posebno zadovoljstvo što je tu nazočan i banjolučki biskup Franjo Komarica, žaleći što je vrhbosanski nadbiskup Vinko Puljić odsutan (otputovao je 13. listopada u Varšavu na zasjedanje Vijeća Europskih biskupskih konferencija) jer je to prigoda da delegacija čuje nešto više o stanju u Bosni i Hercegovini kamo nisu uspjeli otići. Nakon toga je biskup Komarica izložio teško stanje u svojoj biskupiji, govoreći o procesima etničkog čišćenja, iseljavanja pod prisilom, nestanka katolika s prostora biskupije uslijed planskog iseljavanja i progona, kao i o svojim kontaktima s pravoslavnim biskupom Banja Luke i banjolučkim muftijom, te ustrajnosti da se unatoč tako teške situacije uvijek nađu nove mogućnosti za razgovor, ekumenski dijalog i nastojanja na mirnom rješenju, suživotu i toleranciji.
Nakon toga članovi delegacije zadržali su se s hrvatskim biskupima u razgovoru o stanju ekumenskih odnosa i aktivnostima Crkve u Hrvata.