ZAGREPČANI OKO "NAJVJERNIJE ODVJETNICE HRVATA"

Zagreb, 16. 8. 1994. (IKA) – U svetištu Majke Božje Remetske Velika Gospa proslavljena je svečanim službama Božjim koje su od rana jutra slavljene u staroj remetskoj Marijinoj crkvi. Misa u 11 sati slavljena je vani na otvorenom prostoru, a sudjelovalo je više tisuća vjernika. Svečano koncelebrirano liturgijsko slavlje bilo je u 18 sati, a predvodio ga je zagrebački pomoćni biskup Juraj Jezerinac. Župljani Remeta i brojni Marijini štovatelji za ovaj veliki blagdan pripravili su se devetnicom. Tri prva dana devetnicu je predvodio domaći karmelićanin o. Jure Zečević (remetski karmelićani čuvari su Svetišta Majke Božje Remetske). Uz Marijanske pobožnosti on je u propovijedi tumačio ime Marijino u hrvatskoj književnosti, te teologiju Marijina uznesenja na nebo, kao i kreposti BDM. Druga tri dana devetnice, propovijedao je zagrebački franjevac fra Bonventura Duda. Govorio je o marijanskoj pobožnosti papa u posljednjih 150 godina, od pape Pia IX. do Ivana Pavla II., te tumačio značenje litanijskog zaziva “Vrata Nebeska”. Tri posljednja dana devetnicu je vodio zagrebački kapucin fra Zdenko Tomislav Tenšek, koji je propovijedao o Mariji, uzoru kršćanskih obitelji. Svake večeri pjevale su se Večernje pohvale Mariji, potom se molila krunica i pjevale litanije Lauretanske u čast Majci Božjoj. Nakon toga slavila se misa, propovijedi su bile na marijansku temu, a molitve na nakane hodočasnika. Majka Božja Remetska je “Najvjernija odvjetnica Hrvata” (“Fidelissima advocata Croatorum”), “Početak boljega svijeta” (Origo melior mundi”), kako piše nad vratima stare barokne remetske crkve. Njoj se hrvatski vjerni puk utječe od starine, još iz doba kada su u zagrebačkim Remetama živjeli pavlini. Pavlinski remetski samostan bio je žarište Marijanske pobožnosti i cvjetanja kulture. I ove godine kroz svetište je u tijeku dana prošlo više od 30 tisuća Marijinih štovatelja, hodočasnika, od kojih su mnogi došli pješice iz udaljenih zagrebačkih i ostalih župa. I među remetskim hodočasnicima bili su mnogobrojni prognanici i izbjeglice, koji nisu imali prilike da u svojim župnim crkvama posvećenim Uznesenju Marijinu proslave taj veliki Gospin blagdan. Zato su se u zagrebačkim i ostalim hrvatskim crkvama, vjernici iz okupiranih i razrušenih Marijinih svetišta širom Hrvatske i Bosne, gdje su stoljećima tradicionalno slavili taj Gospin blagdan, okupili sa svojim župnicima te tako proslavili Veliku Gospu u progonstvu.