„…Veselite se, nebesa i svi nebesnici! Poručuje sveti Ivan u Knjizi Otkrivenja. Razlog ovakvom optimističnom pozivu sa strane svetog Ivana u onako teškim vremenima za Crkvu, nalazimo u njegovom saznanju da „Zmaju” i anđelima njegovim „ne bijaše više mjesta na nebu”, jer „Zbačen je Zmaj veliki, stara zmija – imenom Đavao, Sotona, zavodnik svega svijeta”. Činjenica da mu nema više mjesta „na nebu” govori da počelo „Zla” nije izjednačeno s počelom „Dobra”, da nebeska neizmjerna prostranstva pripadaju Svjetlosti, Dobroti, Bogu ljubitelju čovjeka i svega što učini. Taj Bog ne dopušta da zlo bude proglašeno „božanstvom”, iako ima svoju razornu moć te ponekad se čini kao da je jače od dobra. Ovim činom zbacivanja sotone s nebesa, Biblija želi reći da čovjek može s nebesa očekivati samo Svjetlo; da vjera u Boga koji, prema biblijskom slikovitom govoru, obitava nebesa, ne može biti otuđenje i ne može imati u sebi nikakve primjese zla, ili da bi vjera bila smisao i pokretač mržnje i nasilja.
„Nebesnici” o kojima Ivan govori, to su ljudi koji su prošli iskustvo strahote zla, progona, mržnje i ubijanja – djela što ih čini „zavodnik svega svijeta”. Riječ je o ljudima koji su na svojoj koži osjetili svu gorčinu ljudske, režimske i svake druge nepravde. Njima Ivan javlja: „veselite se…”!
Draga braćo i sestre, danas slavimo Dan pobjede, Dan Domovinske zahvalnosti; Dan branitelja, i Zaštitnicu Vojnog ordinarijata Blaženu Djevicu Mariju – Gospu velikoga hrvatskog krsnog zavjeta. Četiri događaja, četiri svetinje, četiri sadržaja od presudne važnosti za ovu zemlju. Svi su oni tako povezani da jedan drugog rađa i opravdava.
Ova zemlja i Crkva u svojoj je nedavnoj prošlosti iskusila snagu „zmaja”. Upravo danas se spominjemo povijesnog događaja, „Oluje” iz 1995. godine, u kojoj se zbilo „zbacivanje” jednog čudnog „ognjenog” zmaja koji je planirao provesti stravičnu akciju „spaljene zemlje” na „nebu” Hrvatske. I ne bi mu dano. „Zbačen” je snagom slobode i ljubavi, molitve i odlučnosti naših sinova i kćeri koji su priželjkivali dan kada će biti „zbačen tužitelj braće naše koji (nas) je dan i noć optuživao pred Bogom našim”. Uspjeli su, jer „nisu ljubili života svoga – sve do smrti”.
Ovo se zaboraviti ne smije. Ovo je povijest u kojoj je nastala samostalna država Hrvatska. Ovo je djelo koje u svojoj najdubljoj jezgri nalazi sva opravdanja sa stajališta morala i etike. I zato je dužnost svih nas čuvati dragocjenost slobode i memorije ovoga dana; njegovati vrijednosti slobode; graditi zemlju u skladu s nevino prolivenom krvi i uloženoj ljubavi; ne dopustiti da sve bude svedeno na ljudsku „odvažnost” i „oružje”, jer da nije bilo nutarnje motivacije koja je kadra izdržati sva iskušenja smrti, sloboda ne bi bila polučena.
Naši su branitelji, naime, poučeni iskustvom Boga pravednosti i ljubitelja čovjekove slobode, o čemu doslovno svjedoči biblijska povijest, svoju duboku motivaciju oslonili na privrženu vjeru u Boga i iskustvo snage vjere.
Drugi veliki sadržaj ovoga dana je Dan domovinske zahvalnosti. Riječ je o „domovinskoj” zahvalnosti. Ona se simbolično, ali i konkretno, izriče kroz službene predstavnike Vlasti; ali zahvalnost je čin svih građana države, jer Domovina smo mi. Predstavnici državne Vlasti svojim gestama jasno izražavaju stav sveukupnosti građana, te na taj način iznalaze geste koje će odraziti narav i snagu naše sveukupne domovinske zahvalnosti.
U taj se kontekst smješta i današnja euharistija (sveta misa), jer je upravo ona po svojoj definiciji „zahvalnica”; stoga je primjereno da ona danas bude mjesto građanske i vjerničke domovinske zahvalnosti za ovaj dan.
Treći sadržaj ovoga dana je Dan hrvatskih branitelja. Dragi branitelji, vama dugujemo svjedočanstvo snage domoljublja. Vama dugujemo svjedočanstvo snage vjere. Vama dugujemo svjedočanstvo jakosti molitve. Vama dugujemo ljepotu osjećaja slobode. Vama dugujemo osjećaj povijesnog ponosa i dostojanstva. Danas, pri odmaku vremena od povijesnih događaja oslobađanja domovine, lako je pasti u napast nedovoljne pažnje vašem braniteljskom ulogu u stvaranju slobodne Hrvatske. Oprostite nam! Nemojte mjeriti važnost svojeg uloga prema metru našega sjećanja i naše pažnje. Ove dvije „mjere” su neusporedive.
Danas, draga braćo i sestre, slavimo i Zaštitnicu Vojnog ordinarijata u Republici Hrvatskoj: Gospu velikog hrvatskog krsnog zavjeta. Ona je poveznica naše sveukupne povijesti. Ona je nadahnjivala pređe naše da se bore za „krst slavni i slobodu časnu”, a bez njezine majčinske ruke nije prošao nit put u slobodu Domovinski rat. Osim što nas je vjerom jačala, ona je u nama gasila želju za osvetom, otklanjala je niske strasti ubijanja i pljačke, mnoge je nadahnjivala da zlim djelima ne počine zlo sebi ni drugima, a žalosna je zbog zlih djela što ih pojedina Kristova braća počiniše u obrani zemlje.
Prvi put slavimo ova četiri događaja u ovom novom stanju naše zemlje kao stalne članice Europske unije. Događaj „pobjede” stvara o nama sliku hrabrih, nesebičnih i slobodi privrženih ljudi; događaj „zahvalnosti” stvara o nama sliku zrelih i odgovornih ljudi koji prepoznaju i priznaju ulogu ispružene prijateljske ruke; događaj „branitelja” stvara o nama sliku ljudi koji cijene svoju povijest i spremnost obraniti vrednote na kojima je narod nastao i opstao; događaj „zaštitnice” stvara o nama sliku ljudi svjesnih svojeg korijena i svoje duhovne snage te nam ulijeva u dušu mir.
Ova četiri događaja u ovim novim uvjetima moraju u svima nama roditi nadom da možemo više, bolje i drugačije graditi ovu zemlju u zajedništvu europskih naroda.
Promatrajući nas danas u novom kontekstu europske demokracije i osjećaja za pravo, kao Vojni ordinarij u Republici Hrvatskoj, odgovaran za dušobrižništvo katoličkih vjernika u Ministarstvu obrane, Ministarstvu unutarnjih poslova i u Oružanim snagama Republike Hrvatske, želim da se vjernička prava djelatnika Ministarstva obrane i pripadnika Oružanih snaga doista poštuju i zakonom zaštite u skladu s Ustavom i međunarodnim Ugovorom. Svako zakonsko, ili drugim načinom učinjeno, sužavanje tih osnovnih demokratskih prava nosi sa sobom pogibeljne posljedice na individualnoj i društvenoj razini.
Braćo i sestre, danas jako molimo Boga da sve razine hrvatskog društva spoznaju svoje mogućnosti i ulože svoj trud da se u novoj situaciji otvore novi putovi za hrvatsko društvo, a posebno za one najmanje među nama. Neka poraste svijest o ljudskim pravima i slobodama. Neka poraste odgovornost za sve i za pojedinca. Neka u vojsci i policiji, a to je crkva Vojnog ordinarijata, vladaju osjećaji poštivanja različitosti, međusobne solidarnosti i zajedništva. Neka Bog udjeli svima ono svjetlo kojim ćemo vidjeti dobro drugih i pomoći da se ono i dogodi.
Predstavnicima civilne vlasti, Ministarstvu obrane i Unutarnjih poslova, Oružanim snagama kao i cijeloj Hrvatskoj u ime Vojnog ordinarijata čestitam ovaj Dan i neka nam svima bude blagoslovljen te postane Danom naše budućnosti. Amen.