Draga braćo i sestre!
Protekle nedjelje bio sam u Rio de Janeiru. Bila je misa i završetak Svjetskog dana mladih. Mislim da svi zajedno trebamo zahvaliti Gospodinu za veliki dar koji je taj događaj predstavljao za Brazil, za Latinsku Ameriku i za cijeli svijet. Bila je to još jedna etapa u hodočašću mladih po kontinentima s Kristovim križem. Ne smijemo nikad zaboraviti da Svjetski dani mladih nisu neki “vatromet”, trenuci poleta usmjereni na sebe same. To su etape dugačkoga hoda započeta 1985. godine na poticaj pape Ivana Pavla II. On je mladima povjerio križ i rekao: Idite, a ja ću doći s vama! Tako je i bilo.

Ovo hodočašće mladih nastavilo se i s papom Benediktom, a, Bogu hvala, i ja sam mogao doživjeti ovu predivnu etapu u Brazilu. Imajmo uvijek na umu: mladi ne slijede papu, nego slijede Isusa Krista noseći njegov križ. A papa ih vodi i prati na tom putu vjere i nade. Zahvaljujem stoga svima mladima koji su sudjelovali, pa i po cijenu žrtava. Zahvaljujem Gospodinu i za druge susrete koje sam imao s pastirima i narodom velike zemlje kakva je Brazil, kao i vlastima i volonterima. Neka Gospodin nagradi sve koji su pridonijeli ovom velikom slavlju vjere.

Htio bih vas zamoliti da sa mnom molite na ovu nakanu: da mladi koji su sudjelovali na Svjetskom danu mladih prenesu ovo iskustvo u svoj svakodnevni hod, u ponašanja svakoga dana, te da ga prenesu i u važnim životnim odlukama, odgovarajući na osobni Gospodinov poziv. Danas u liturgiji odzvanja izazovna Propovjednikova riječ: “Ispraznost nad ispraznošću… sve je ispraznost” (1,2).

Mladi su osobito osjetljivi na ispražnjenost značenja i vrijednosti koja ih okružuje. I za to nažalost trpe posljedice. Nasuprot tome, susret sa živim Isusom, u njegovoj velikoj obitelji – Crkvi, ispunja srce radošću, jer ga ispunja istinskim životom, dubokim dobrom, koje ne prolazi i ne trune. To smo vidjeli na licima mladih u Riju. No ovo iskustvo mora se suočiti sa svakodnevnom ispraznošću, s otrovom praznine koji se prepoznaje u našim društvima utemeljenim na profitu i posjedovanju, u društvima koja konzumizmom zavaravaju mlade.

Evanđelje ove nedjelje upozorava nas upravo na apsurdnost želje da se vlastita sreća utemelji na imanju. Bogataš kaže samome sebi: “Dušo, evo imaš u zalihi mnogo dobara… počivaj, jedi, pij, uživaj!” No Bog mu kaže: “Bezumniče! Već noćas duša će se tvoja zaiskati od tebe! A što si pripravio, čija će biti?” (usp. Lk 12,19-20). Pravo je bogatstvo Božja ljubav podijeljena s braćom. Tko je iskusi, ne boji se smrti, a prima mir srca. Povjerimo ovu nakanu zagovoru Djevice Marije.