Draga braćo i sestre, dobar dan!
Četvrtu nedjelje vazmenog vremena karakterizira Evanđelje o Dobrom Pastiru koje se čita svake godine. U današnjem se ulomku donose ove Isusove riječi: “Ovce moje slušaju glas moj; ja ih poznajem i one idu za mnom. Ja im dajem život vječni te neće propasti nikada i nitko ih neće ugrabiti iz moje ruke. Otac moj, koji mi ih dade, veći je od svih i nitko ih ne može ugrabiti iz ruke Očeve. Ja i Otac jedno smo” (Iv 10, 27-30). U ta je četiri retka sažeta čitava Isusova poruka, to je srž njegova evanđelja: on nas poziva da budemo dionici njegova odnosa s Ocem, a to je vječni život.
Isus želi uspostaviti sa svojim prijateljima odnos koji je odraz onoga odnosa što ga on sam ima s Ocem: to je odnos uzajamne pripadnosti u punom povjerenju, u prisnom zajedništvu. Da bi izrazio to duboko poznavanje, taj odnos prijateljstva Isus koristi sliku pastira i njegovih ovaca: on ih zove i one prepoznaju njegov glas, odgovaraju na njegov poziv i slijede ga. Prelijepa je to prispodoba! Misterij glasa je sugestivan: pomislimo kako još od utrobe naše majke učimo prepoznavati njezin i očev glas; po tonu nečijega glasa prepoznajemo ljubav ili prijezir, ljubav ili hladnoću. Isusov glas je jedinstven! Ako ga naučimo raspoznati, on nas vodi na putu života, putu koji vodi onkraj ponora smrti.
Ali Isus je u jednom trenutku rekao, misleći na svoje ovce: “Otac moj, koji mi ih dade…” (Iv 10, 29). To je vrlo važno, to je duboki misterij koji nije lako shvatiti: ako ja osjećam da me Isus sebi privlači, ako njegov glas u moje srce unosi toplinu to mogu zahvaliti Bogu Ocu koji je u mene usadio želju za ljubavlju, istinom, životom, ljepotom… a Isus je sve to u punini! To nam pomaže shvatiti tajnu poziva, osobito zvanja na posebno posvećenje. Ponekad nas Isus poziva, poziva nas da ga slijedimo, ali možda se dogodi da nismo svjesni da je to on, upravo kao što se to dogodilo mladom Samuelu. Danas je ovdje na Trgu mnogo mladih. Mnogo vas je, zar ne! Vidi se… Eto! Mnogo vas je danas ovdje na Trgu. Želim vas pitati: jeste li koji put čuli Gospodinov glas koji vas po nekoj želji, nemiru poziva da ga slijedite izbliza? Jeste li ga čuli? Ne čujem? Eto vidite… Jeste li osjetili želju da budete Isusovi apostoli? Mladost treba uložiti za velike ideale. Mislite li vi na to? Slažete li se? Pitaj Isusa što želi od tebe i budi hrabar! Budi hrabra! Pitaj ga to! U pozadini i prije svakog poziva na svećeništvo ili posvećeni život uvijek se krije nečija snažna i ustrajna molitva: neke bake, nekog djeda, neke majke, nekog oca, neke zajednice… Eto zašto je Isus rekao: “Molite dakle gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju” (Mt 9, 38). Zvanja se rađaju u molitvi i iz molitve; i samo u molitvi mogu ustrajati i donijeti ploda. Sviđa mi se istaknuti to danas kada se slavi Svjetski dan molitve za zvanja. Molimo osobito za nove svećenike Rimske biskupije koje sam jutros zaredio. I zazovimo Marijin zagovor. Danas je deset mladića reklo “da” Isusu i jutros su zaređeni za svećenike… To je lijepo! Zazovimo zagovor Marije, žene koja je rekla svoj “da” Bogu. Marija je rekla “da”, predala je Bogu sav svoj život! Ona je naučila prepoznavati Isusov glas još od kada ga je nosila u svome krilu. Neka nam Marija, naša Majka, pomogne sve bolje poznavati Isusov glas i slijediti ga, da bismo kročili na putu života! Hvala!
Velika hvala za pozdrav, ali pozdravite i Isusa. Vičite “Isuse!”, jako… Pomolimo se svi zajedno Gospi.

Nakon molitve Kraljice neba
Pomno pratim događaje u Venezueli. Pratim ih sa živom zebnjom, snažnom molitvom i nadom da se traže i da će se iznaći pravi i mirni putovi za prevladavanje razdoblja velikih teškoća kroz koje zemlja prolazi. Pozivam dragi venezuelski narod, osobito najviše predstavnike institucijâ i politike, da odlučno odbace svaki oblik nasilja i uspostave dijalog utemeljen na istini, uzajamnom razumijevanju, traženju općeg dobra i ljubavi prema narodu. Pozivam vjernike da mole i rade na pomirenju i miru. Ujedinimo se u molitvi ispunjenoj nadom za Venezuelu, povjeravajući je Našoj Gospi od Coromota.
U mislima sam i sa onima koji su pogođeni potresom koji je pogodio jugozapad kontinentalne Kine. Molimo za žrtve i za sve one koji trpe zbog snažnog potresa.
Danas popodne će u Sondriju biti proglašen blaženim Don Nicolo Rusca, svećenik koji je živio na prijelazu između šesnaestog i sedamnaestog stoljeća. Bio je dugo uzorni župnik u Sondriju i ubijen je u političko-vjerskim borbama koje su se vodile u Europi u tome razdoblju. Uzdignimo hvalu Gospodinu zbog njegova svjedočanstva!