Draga braćo i sestre!
Na ovu nedjelju kojom se zaključuje Vazmena osmina, ponovno svima upućujem uskrsnu čestitku samim riječima Isusa Uskrslog: “Mir vama” (Iv 20, 19.21.26). Nije to pozdrav, a niti jednostavna želja: to je dar, štoviše, to je dragocjeni dar koji Krist daje svojim učenicima nakon što je prešao kroz smrt i pakao. On daje mir, kao što je bio obećao: “Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem” (Iv 14, 27). Taj je mir plod pobjede Božje ljubavi nad zlom, to je plod oproštenja. I baš je tako: pravi mir, onaj duboki mir, dolazi iz iskustva Božjeg milosrđa. Danas se slavi Nedjelja božanskog milosrđa, po želji blaženog Ivana Pavla II. koji je preminuo upravo uoči toga blagdana.
Ivanovo Evanđelje nam prenosi da se Isus ukazao dva puta apostolima u dvorani Posljednje večere: prvi put na samu večer uskrsnuća i taj put nije bilo Tome, koji je rekao: ako ne vidim i ne dotaknem, ne vjerujem. Drugi puta, osam dana kasnije, bio je također Toma prisutan. I Isus se obratio upravo njemu, pozvao ga je da pogleda rane, da ih dotakne; a Toma je uskliknuo: “Gospodin moj i Bog moj!” (Iv 20, 28). A Isus je tada rekao: “Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!” (r. 29). A tko su bili ti koji su povjerovali a da nisu vidjeli? Bili su to drugi učenici, ostali muškarci i žene iz Jeruzalema koji, premda nisu susreli Isusa uskrslog, povjerovaše svjedočanstvu apostola i žena. Ta je riječ o vjeri vrlo važna, možemo je nazvati blaženstvom vjere: “Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!” To je blaženstvo vjere. U svakom vremenu i na svakome mjestu blaženi su oni koji, po Božjoj riječi, koja se naviješta u Crkvi i koju svjedoče kršćani, vjeruju da je Isus Krist utjelovljena Božja ljubav, utjelovljeno milosrđe. I to vrijedi za svakog od nas!
Isus je apostolima, zajedno s mirom, dao Duha Svetoga, da mogu širiti u svijetu oproštenje grijeha, ono oproštenje koje samo Bog može dati i koje je Sina stajalo krvi (usp. Iv 20, 21-23). Crkvu je uskrsli Krist poslao da prenosi svim ljudima oproštenje grijeha i tako učini da se proširi Kraljevstvo ljubavi, da širi mir u srcima, kako bi se potvrdio također u odnosima, u društvu, u institucijama. A Duh Krista uskrsloga izgoni strah iz srca apostola i potiče ih da izađu iz dvorane Posljednje večere i pronose evanđelje. Imajmo i mi hrabrosti svjedočiti vjeru u Krista uskrsloga! Ne smijemo se bojati biti kršćani i živjeti kao kršćani!
Dragi prijatelji, danas popodne ću slaviti euharistiju u bazilici Svetog Ivana Lateranskog, koja je katedrala rimskog biskupa. Molimo zajedno Djevicu Mariju, da nam pomaže – biskupa i njegov narod – da kročimo u vjeri i ljubavi, uzdajući se uvijek u Gospodinovo milosrđe: on nas uvijek čeka, ljubi nas, svojom krvlju nas je pomirio sa sobom i oprašta nam svaki put kada idemo njemu tražiti oproštenje. Uzdajmo se u njegovo milosrđe!