Braćo i sestre!
Ovih dana uoči blagdana Svih svetih i Dušnoga dana pohađamo groblja, mjesta gdje počivaju zemni ostaci naših pokojnika, naših roditelja, prijatelja, znanaca… Na groblju obično zastajemo i molimo, te palimo svijeće na grobnom humku ili na uređenoj grobnici iznad koje je križ ili spomenik s imenom i prezimenom pojedinoga pokojnika, godinom rođenja i smrti, možda i zanimanjem kojim se bavio na zemlji.
Ovdje smo danas okupljeni na mjestu gdje počivaju zemni ostaci mnogih pokojnika. Neću spominjati nikakve brojke jer da je i samo jedna osoba, dostojna je našega sjećanja i naše molitve. Rado bismo čuli imena onih čiji zemni ostaci ovdje počivaju. Znamo da je to nemoguće, ali vjerujemo da su njihova imena zapisana u knjizi života. Mi svoje pokojne obično upisujemo u Matičnu knjigu umrlih, upisujemo datum i mjesto smrti, također i uzrok smrti i vjerskoga službenika koji je vodio molitvu na oproštaju.

Dragi naši pokojnici, koji ste ovdje stradali negdje u proljeće i ljeto 1945. godine, o vama nemamo te podatke. Ne znamo datum vaše smrti, ne znamo koliko ste imali godina. Znamo po iskopanim kostima i nekim predmetima da su neki od vas bili vojnici, neki su bili djeca, među vama bilo je žena, pronađeno je mnoštvo civilnih predmeta: križeva koje ste nosili oko vrata, krunica koje ste tih dana žarko molili, vjenčanih prstena kojim ste označili bračnu vjernost i jedinstvo, a mnogi od vas bili su nasilno rastavljeni i odvođeni u nepoznato. Mogli bismo za neke od vas upisati i uzrok smrti, jer su vam na lubanji rupe od metaka ili ste možda u nekoj „hudoj jami” umrli strašnom smrću od gušenja i gladi. Tko je odgovoran za vaše stradanje, vašu smrt?! To je pitanje na koje već dugo i uzalud čekamo javni odgovor. Čini se da za taj strašan zločin nitko nije odgovoran. Odmah nakon zločina neki su se time hvalili, o tome pisali knjige ali u zadnje vrijeme od kada su vaše kosti progovorile i još uvijek govore pamćenje ih više ne služi. Neki i dan danas opravdavaju te zločine i ne žele ih priznati. Žele ih prešutjeti i zato vaše grobove nazivamo „prešućena grobišta” ili slovenski „prikrita grobišća”. Ima ih puno po Sloveniji i Hrvatskoj, a mi se sada nalazimo možda na najvećem u Teznom pokraj Maribora.

Ovdje su mnogi zauvijek ostali vraćajući se iz Bleiburga prema hrvatskoj granici, prema Macelju kraj Krapine gdje su opet mnogi završili svoje zemaljsko putovanje. Oni koji su proživjeli taj, kako ga nazivamo, Križni put nisu se jedno vrijeme usudili ni pisnuti o strašnim zločinima. Mi koji smo tada bili djeca ili smo se tek rodili desetljećima nismo ništa znali o vama. Znali smo samo da nam nema oca ili majke, brata ili sestre ili nekoga od rodbine jer kako su nam neki govorili: „oni su u ratu nestali”. Mjesta na kojima ste pokopani bila su strogo čuvana tajna. Ako bi se netko i usudio o tome nešto govoriti i on bi brzo „nestao”. Ta komunistička „sloboda” dugo i predugo je trajala, a u nekim svojim dijelovima i članovima do dana današnjega. O tome ni „istraživačko novinarstvo” ne voli ili možda po nečijem nalogu ne smije istraživati. Osim časnih iznimaka, to je i danas poput vaših grobova „prikrivena tema”. No, mi smo danas ovdje jer vas nismo zaboravili i jer želimo za vas moliti.
Donijeli smo svijeće koje označavaju svjetlost i raspršuju svaku tamu. To je Kristovo svjetlo, svjetlo Njegove riječi koje razotkriva svaku laž, donosi Istinu i neprestano svijetli. Malo prije čuli smo riječi sv. Pavla: „Uvjeren sam doista: ni smrt ni život, ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile, ni dubine ni visina, ni ikoji drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našem.” Da, ništa nas od vas neće moći rastaviti. Mi ćemo u duhu biti s vama i za vas moliti. Mi ćemo dolaziti na vaša grobišta. Ona su sve manje prikrivena zahvaljujući naporima mnogih hrabrih i časnih ljudi koji usprkos mnogim preprekama istražuju i obilježavaju mjesta gdje počivaju vaši zemni ostaci. To je časna zadaća civiliziranoga i poštenoga društva koje mi želimo graditi i u Hrvatskoj i u Sloveniji, a zajedno danas-sutra u Europi, koja nam svojim deklaracijama o osudi totalitarnih sustava pokazuje put napretka jednoga humanoga društva. To želimo i na tu nakanu se danas molimo.

Na groblju Dobrava u blizini Tezanskoga Gozda, 21. listopada 2012.

Josip Mrzljak
varaždinski biskup