Večeras se navršava 55 godina od smrti Božje službenice Marice Stanković, na čijem smo se grobu, dragi hodočasnici, danas pomolili. Vjerujemo da nas zagovorna molitva Božje službenice prati. Ali Božji ugodnici nisu samo pomoć našoj slabosti. Oni su nam putokaz, kako je to lijepo na sebe primijenio sveti Augustin, veliki um, crkveni naučitelj, čovjek koji je prodro, koliko je čovjeku moguće, u dubine Božje i svoje. Govorio je sebi: Augustine, ako su mogli toliki i tolike, a zašto ne bi i ti mogao? Mislio je: a zašto ne bih i ja mogao postati svet. Božji ugodnici su nam uzori, oni koji nas i zagovaraju i hrabre da idemo njihovim putem.

Zato želimo da nam iz svoje bogate duhovne baštine progovori Marica Stanković. Živeći u teškom ratnom i poratnom vremenu vidjela je oko sebe dezorijentaciju i nostalgiju za nekim nepovratnim vremenima. Mnogi su se od straha pred terorom i strahovladom prvih poratnih godina povukli. „Udarit ću pastira i ovce će se razbježati” (Mk 14, 27). Mnogi su pastiri bili udareni. Također i zagrebački nadbiskup blaženi Alojzije Stepinac. Vjernicima, ni onima angažiranijima, nije bilo lako ni živjeti svjedočkim životom, ni djelovati. Marica se ipak nije povukla nego je, svjesna da nema vremena ni prilika u kojima se ne može bar nešto dobra učiniti, sa svojim suradnicama nastojala ući u moguća područja života i činiti prisutnom kršćansku poruku. Božji je Duh proročki duh i ljudi koji su njime ispunjeni nadilaze vrijeme.
Posebno mi je drago da se na liku Marice Stanković nadahnjuje sve veći broj žena koje u njoj nalaze uzor za svoje poslanje u svijetu. Nećemo se zaustavljati na tome da je uvijek u Crkvi bilo žena koje su jednako kao i muževi otkrivale i živjele svoju karizmu na veliku korist čitavog tijela Crkve. No, u ovom općem izvrtanju činjenica i vrednota koje doživljavamo u današnje vrijeme, ženu se prikazuje kao obezvrijeđenu i nepriznatu naročito u Crkvi ali i u društvu pa se tobože želi doskočiti toj nepravdi i ženu prikazati kao ravnopravnu muškarcu pripisujući joj atribute koji ne samo da ju ne obogaćuju nego ju degradiraju i s time osiromašuju pojedince, obitelji i narod.
Navodim riječi Marice Stanković: „Kad god je u povijesti svijeta i ljudskog društva netko htio promijeniti poziv žene, izvrnuti njezinu veliku misiju, učinio je zapravo na njoj najgore nasilje. Strahovito je iznakazio njezino ženstvo. I usmrtio u ženi ono radi čega je ona stvorena i što već toliko tisuća godina čovječanstvu daje. Jer nije veličina ljudskih djela uvijek u bučnim akcijama, u vanjskim naporima, u vidljivom radu. Kad god je mnogo veće ono što je tiho i nezapaženo. Tu i jest žena najjača. Gotovo negibiva, a sve pokreće. Gotovo neprimijećena, a sve vodi. Gotovo nevidljiva, a sve je u njezinoj ruci. Rađa duše, rađa čovječanstvo, rađa svijet kao i Bezgrešna.”

Žena ima svoju vrijednost jer je stvorena na sliku Božju i po Božjem promislu obdarena vrednotom majčinstva koje uključuje tolike profinjene iznijansiranosti ljubavi, dobrote, nježnosti bez kojih bi ovaj svijet bio bez duše i srca.
Marica Stanković nije sebe smatrala manje vrijednom time što je u potpunosti živjela svoju ženstvenost. Nije joj padalo na pamet tražiti promjenu ni roda ni spola. Ona je bila zadovoljna i sretna. Koliko je samo svojim sestrama govorila o radosti. Svetost je radost. “Doista neka život svake od vas bude pun svete radosti”. Sasvim ukorijenjena u vjeri u Boga koji je čovjeka stvorio kao muško i žensko – to dvoje – i ništa više, a ne kao nešto i peto i sedmo ili deseto, ona je do zavidne razine razvila svoju čovječnost i njome obogatila neprocjenjivim vrednotama mnoge koji iz zahvalnosti svakodnevno pohađaju i krase njezin grob.

Žene, drage sestre u Kristu! Nemojte posezati za jabukom, privlačnom za oči srca, ali punom otrova koji je lukavi zavodnik đavao uštrcao da bi po vama, kao i po naivnoj Evi, zatro život i uništio najprije vas pa onda naše obitelji a time i naš narod. Budite radosne nositeljice života i tjelesnog i duhovnog. Marica je pokazala da je duhovno majčinstvo vrlo plodno i izvor velike radosti. Nema osobe koja ne bi mogla osmisliti svoj život. Ali koliki zakopani talenti, neiskorištene i neotkrivene vrijednosti leže u svakome od nas. Neka po zagovoru Božje službenice Marice u ovoj euharistiji Gospodin otvori oči naše pameti i srca da uvidimo koliku nadu, kakve sve mogućnosti pruža Božji poziv, koliko bogatstvo slave krije njegova baština među svetima, koliko je u nama koji vjerujemo izvanredno velika njegova snaga. Sve je to Bog pokazao u tolikima i u Marici Stanković. Neka barem nešto od toga padne i nama u dio.