Na otvorenju izložbe bili su i predstavnik Gradskog ureda za kulturu Ivica Lovrić, jedan od utemeljitelja svečanosti Pasionske baštine mr. Jozo Čikeš i više ljubitelja umjetnosti.

O izložbi je govorila povjesničarka umjetnosti Barbara Vujanović, kustosica muzeja Meštrović iz Zagreba. Misterij muke i Uskrsnuća, sa svim pripadajućim simboličkim značenjima, te vezanim događanjima, jedan je od najintrigantnijih motiva u kojem sakralna umjetnost, neovisno o mediju, stalno iznova pronalazi svoju potvrdu i mogućnost konstantne nadogradnje i profilacije. Bilo da se radi o ostvarenjima namijenjenim crkvenim prostorima, ili autonomnim djelima, umjetnici nastavljaju afirmaciju dugotrajne tradicije, poglavito one figurativne, koja ih zadužuje iznimnom odgovornošću. Akademski kipar Slaven Miličević dosljedno odgovara na ovaj izazov tradicije oblikovanjem skulptura religijske predilekcije. Pojedina rese crkvene prostore, a pojedini, koji spadaju u spomeničku plastiku, komemoriraju crkvene velikodostojnike, poput nadbiskupa Josipa Stadlera ili pape Ivana Pavla II., rekla je kustosica Vujanović.

Djela koja se pak predstavljaju u sklopu manifestacije Pasionske baštine svjedoče autorovu fascinaciju spomenutim tematskim okvirom, unutar kojega nalazi zalog potvrde vještine oblikovanja, kao i mogućnosti suptilnoga ishođenja vlastitog pogleda.

Odabrani reljefi i jedna skulptura na jezgrovit način propovijedaju tehnike koje su prethodili i slijedili nakon Uskrsnuća, kao i samo Uskrsnuće, kao vrhunac Novoga zavjeta, i kršćanskoga vjerovanja uopće. Realističkom i koncentriranom gestom Miličević gradi kompozicije koje se ne iscrpljuju u izlišnim  atributivnim elementima i nijansama naracije. Vujanović je zaključila: „Tematski niz otpočinje raspelom, nastavlja se scenom 12. postaje Križnoga puta – Isus umire na križu, potom prikazom večere u Emausu, i konačno – samim Uskrsnućem. Upravo u toj sceni kipar rastače svoj, do tada koncizan, rukopis u titravu, bogatu agitiranu površinu koja idealno korespondira sa senzacijom dematerijalizacije i prelaska, odnosno transcendencije u onostrano.

U kontekstu cjeline ciklusa Slaven Miličević korespondira s dugim nizom prethodnika, te potvrđuje nužnost neprekidnoga vraćanja ishodištima sakralne inspiracije.”

Posebno je izdvojila jedno izloženo umjetnikovo Raspelo koje je jedino čudesno preživjelo u požaru u Dubravi. Izložba se može pogledati do 28. travnja.

Slaven Miličević rođen je 1966. godine u Gradačcu u BiH. Školu primijenjenih umjetnosti završio je 1985. u Sarajevu. Kiparstvo je diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi profesora Šime Vulasa 1993. godine, od kada je član Hrvatskoga društva likovnih umjetnika. Poznatija su mu djela: Spomenik nadbiskupa Josipa Stadlera u Zagrebu, Reljef Pieta u Osijeku, Spomenik sv. Ivana Pavla II. ispred crkve Hrvatskih mučenika u Udbini, skulptura Ličanka u Sv. Roku, Reljef na mostu u Vukovaru, skulptura Vila Velebita u Sv. Roku, spomen-ploča Vladimiru Prelogu na Fakultetu kemijskog inženjerstva u Zagrebu itd.