(Sveta Marija, 15. kolovoza 2012. – Svetkovina Uznesenja BDM)

Zahvaljujem Božjoj Providnosti na radosti koju mi je podarila da mogu s vama slaviti ovu važnu marijansku svetkovinu. Danas u vjeri promatramo Presvetu Djevicu, Majku Božju i Majku našu, na nebo uznesenu, znak utjehe i sigurne nade. Njoj sam, zajedno s vama, u ovoj svetoj misi povjerio planove i programe Crkve Božje koja je u Varaždinu. Molio sam i za vas da po njezinom zagovoru svaki od vas zadobije obilje Božjih milosti i blagoslova.
Zahvalan sam biskupu, Preuzvišenom mons. Josipu Mrzljaku, za riječi dobrodošlice i bratsku srdačnost s kojom me je primio. Srdačno pozdravljam svećenike, od kojih na prvom mjestu župnika Svete Marije, redovnike, redovnice, pastoralne djelatnike. Svima donosim blagoslov Svetog Oca sa željom da nam proslava ove velike marijanske svetkovine bude na porast u jedinstvu vjere, nade i ljubavi: ponajprije u jedinstvu služenja Bogu, Crkvi, braći blizoj i dalekoj, a napose onima koji su u posebnoj potrebi.

Zašto sam želio doći u Varaždinsku biskupiju za svetkovinu Uznesenja? Radi vrlo jednostavnog razloga. Kao što znate ja sam na samim počecima poslanja Apostolskog nuncija u Hrvatskoj koje mi je povjerio Sveti Otac. U ovim prvim tjednima nastojim prije svega promatrati i slušati. Tako, uz brojne društvene i civilne ustanove koje sam imao priliku posjetiti, nastojim uspostaviti osobniji i izravniji doticaj s biskupijama koje su povlašteni pokretači života Crkve.
Sa zadovoljstvom zapažam životnost i pokretljivost Varaždinske biskupije. Ovih me tjedana mnogi pitaju koji je moj prvi dojam o Hrvatskoj. Iskreno govoreći, ne oklijevam s odgovorom. Dojam je vrlo pozitivan. Crkva je živa, dobro organizirana. Društvo je dinamično, s velikim tradicijama vjere i kulture. Osobito je Crkva, koliko vidim, duboko svjesna odgovornosti u ovom konkretnom trenutku svoje povijesti, pred izazovima s kojima se zemlja suočava dok se priprema za ulazak u Europu koja se čini ponešto udaljenom od svojih kršćanskih korijena.
Kao predstavnik Svetoga Oca nastojim ponavljati da je za Njegovu Svetost i za Svetu Stolicu dobro da na ove odgovornosti – pred izazovima sadašnjeg trenutka u kontekstu europskog ujedinjavanja – obratimo pozornost upravo mi, ljudi vjere, uvjereni da je osobni i nacionalni identitet ovog naroda i ove zemlje identitet sastavljen od duhovnih i moralnih vrijednosti prenošenih višestoljetnim ispovijedanjem kršćanske vjere. Te odgovornosti moramo još više osjećati baš mi ako smo uvjereni da je nova stranica povijesti, koja će se domalo otvoriti, providnosna prilika za novu evangelizaciju, koja se proteže i preko granica Hrvatske.
Stoga mi je stalo da ponovo naglasim kako je, po mom mišljenju, upravo u tome velika zadaća – ili, bolje, veliko poslanje – Crkve Božje koja je u Hrvatskoj. Prema tome, izazovi sadašnjeg trenutka traže da zasučemo rukave i dobro upotrijebimo darove koje smo primili. Ovo je vrijeme obnovljene pokretljivosti u promišljanju, inicijativama i zalaganju kako bi se vrijednosti koje su u korijenima društvenog života i identitata ovoga naroda ne samo sačuvale i učvrstile, nego i svjedočile u širim horizontima.
Isto tako, čini mi se potrebnim primijetiti, s obnovljenom sviješću vjere, da nalog za novu evangelizaciju u našim vremenima, koji nam je dao Sveti Otac, (u svrhu vjernog slušanja Isusove Radosne vijesti) od nas traži da – unatoč ne uvijek laganim uvjetima – nastavimo biti živi kvasac i duša ovoga naroda pomažući mu da se razvija i napreduje; taj nalog zahtijeva od nas da otvorimo svoja vrata; poziva nas da hodimo zajedno sa svim osobama dobre volje; iziskuje od nas da u svojim odnosima s osobama i institucijama koje nam se s različitih naslova ne čine bliskima dajemo prednost onome što nam je zajedničko, a ne onome što nas dijeli.
Ukratko, čini mi se da je prva zadaća kojom se u sadašnjim okolnostima hitno treba pozabaviti naša Crkva ta da se iznova pitamo koje su to obveze danas vezane uz naše ispovijedanje vjere, u Hrvatskoj i izvan nje. I to je ono što ćemo nastojati činiti, posebno u nadolazećim mjesecima, tijekom Godine vjere, koju se spremamo proslaviti.

Dopustite mi još jednu kratku misao za kraj. Duboko smo svjesni svojih granica. Stoga smo, u autentičnom siromaštvu duha, svjesni da ne bismo mogli izvršiti svoju zadaću bez pomoći Duha Božjega koji vodi povijest i oživljuje Crkvu Kristovu. U skladu s time želio bih vas pozvati sve zajedno i svakoga pojedinoga da molimo – i to puno i žarko molimo – za Novu evangelizaciju; da molimo za Godinu vjere; da molimo žarko za duhovnu i građansku zauzetost Crkve u Hrvatskoj, kako bi sve žive snage naših institucija bile poučljive djelovanju Duha Svetoga; i kako bismo – sjedinjeni u Kristu, kako je Sveti Otac puno puta ponovio za vrijeme svojeg prošlogodišnjeg apostolskog pohoda, mogli napredovati i postići da Hrvatska napreduje na tragu najboljih tradicija ovoga naroda.
Ove strepnje, nade, očekivanja polažemo danas pred noge Marije, Majke Crkve, da majčinskom ljubavlju bdije nad Crkvom Božjom koja je u Varaždinu i nad čitavim hrvatskim narodom, ovdje u Hrvatskoj i izvan njezinih granica. Amen.