U dupkom punoj dvorani, pred osamdesetak nazočnih, nakon pozdrava i uvodnih riječi voditelja programa Zdravka Vladanovića, publici se prva obratila prof. Manja Kostelac-Gomerčić iz Otočca, idejna začetnica projekta „Otočki dekameron” (zbirke stotinu priča desetero autora na deset različitih tema, po uzoru na Boccacciov Dekameron), iz kojeg je deset don Kaćunkovih priča objavljeno u samostalnoj knjizi, koju je sam autor nazvao „Doncameron“. Prof. Kostelac-Gomerčić je slušateljima najprije opisala ideju i okolnosti nastanka Otočkoga dekamerona, istaknuvši don Kaćunkovu ulogu među deset gackih pripovjedača, koji su se odvažili upustiti se u jedinstvenu „dekameronsku avanturu”. Za ilustraciju autorovih književnih dosega u dva navrata je također pročitala kratke ulomke iz dviju njegovih priča.

Potom je Đuro Vidmarović, predsjednik Društva hrvatskih književnika i književni kritičar, koji se najprije pohvalno osvrnuo na regiju Gacku odnosno na nakladničku djelatnost Katedre Čakavskog sabora pokrajine Gacke kao izdavača autorove knjige, istaknuo osnovne karakteristike Kaćunkova literarnog iskaza iz Doncamerona. Vidmarović je naglasio kako je teško i ‘riskantno’, uz sve vrijednosti objavljenog djela, na temelju jedne odnosno don Anđelkove prve literarne knjige, nakon sedam publicističkih, dati cjelovitu književno-estetsku ocjenu autorove literature, apeliravši na strpljenje do izdanja njegove druge prozne knjige, kada će se moći dati zaokruženija literarna slika, te potaknuvši don Kaćunka, koji se već javno dokazao kao „vrsno pero”, da nastavi putem koji je trasirao Doncameronom.

Zatim je književnik Milan Kranjčević, kao predstavnik izdavača, nakon što se kratko osvrnuo na odnos metropole i „ostatka Hrvatske” glede (ne)podupiranja “regionalnih projekata”, pojasnio autorove „slatke i gorke muke” u procesu stvaranja priča, novela ili pripovijesti za Otočki dekameron odnosno „Doncameron”, jer „kao svećenik ne može sebi dopustiti slobodu izražavanja koju imaju ostali poglavito liberalni pisci”, a pritom stalno ima namjeru ili evangelizacije ili moralnog oblikovanja čitatelja prema kršćanskoj etici.

Na kraju programa, uz nekoliko duhovitosti i sjećanja iz četrdesetogodišnje svećeničke službe te gotovo isto tolike novinarske djelatnosti, publici je, nakladniku i organizatoru zahvalio autor don Kaćunko. A u posljednjoj točki programa, koji su glazbenim točkama za klavirom i pjevanjem ‘prekidali’ supružnici Vedrana i Lovro Stecca, sam autor je, svirajući brač, zajedno s glazbenicima otpjevao pjesmu Pod obranu se tvoju, najstariju Gospinu molitvu (iz 3. stoljeća) koju je sam prepjevao i uglazbio. Program je završio domjenkom, koji je ‘začinjen’ poljičkim soparnikom (zeljenikom), zaštićenim nematerijalnim kulturnim dobrom Republike Hrvatske.