Ispjevana je potom svečana Večernja koju je predvodio splitsko-makarski nadbiskup i metropolit Marin Barišić u zajedništvu s crkvenim velikodostojnicima i gostima.

„U dobro stvorenom svijetu, u kojeg se provukla i nit zla, mučeništvo je trajna oznaka svih vremena. Nažalost, danas je to očito na tolikim stranama i sredinama svijeta. U prva tri stoljeća pogani su se čudili i divili hrabrosti kršćanskih mučenika. Mnogi su od njih zbog svjedočanstva postali kršćani jer je krv mučenika uvijek sjeme novih kršćana. Moglo bi se reći da su se od četvrtog stoljeća pa dalje pogani još više divili caritasu – kršćanskoj ljubavi prema bližnjima, osobito prema onima koji su bili najugroženiji. Sveti Dujam svraća pozornost na sebe i kao mučenik i kao svjedok kršćanske ljubavi. Ta povezanost njegove vjernosti Bogu i ljubavi prema čovjeku, izvire iz snažnog zajedništva s onim prvim i vjernim svjedokom i najvećim mučenikom Isusom Kristom“, kazao je nadbiskup Barišić, pozdravivši okupljene vjernike, hodočasnike i goste grada Splita i sv. Dujma.

Na svečanosti su sudjelovali biskupi Splitske metropolije: dubrovački Mate Uzinić, šibenski Tomislav Rogić, umirovljeni šibenski Ante Ivas, dubrovački Mate Uzinić, naslovni ninski nadbiskup Martin Vidović, vojni ordinarij u RH Jure Bogdan, provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Marko Mrše, provincijal franjevaca kapucina fra Jure Šarčević, generalni vikar Miroslav Vidović, Prvostolni kaptol na čelu s prepozitom Nedjeljkom Antom Ančićem, rektor Nadbiskupskog sjemeništa dr. don Edvarad Punda koji je održao prigodnu meditaciju, župnik prvostolnice don Tomislav Ćubelić, brojni svećenici, redovnici, redovnice i kandidatice, bogoslovi i sjemeništarci. Prisutni su bili i predstavnici društveno-političkih i kulturnih ustanova među kojima i splitski gradonačelnik Andro Krstulović Opara, predsjednik gradskog vijeća Igor Stanišić i župan splitsko-dalmatinski Blaženko Boban.

„Danas, u svijetu potpune slobode prožete snažnim relativizmom rađaju se blaži oblici mučeništva, koji od ljudi čine karikature i ne dopuštaju im da do kraja i u potpunosti žive svoje ljudsko dostojanstvo. Kao neprimjetni pojavljuju se neki novi imperatori koji oduzimaju život na drugačiji način. Oni ne zatvaraju u zatvore već nas čine zarobljenicima i ovisnicima na širokom polju života. Eutanazija slobode, ignoriranje života, relativizacija vrednota i uvjerenja, propaganda kulture bezboštva, konzumerizma i hedonizma zatvara nam horizonte transcendenciji, vjeru svrstava u sferu privatnog i čini nas sinovima kaotičnog slučaja. Štoviše i iz našeg današnjeg društva želi se uklanjati specificum christianum te se ismijavaju i preziru vjernici i kršćanski simboli. Potiče se jedna vrsta egzila vjere iz društva, iz prostranstva istine vjera se svodi na tržište mišljenja, iz područja društvenog života na privatnu sferu ili na neki oblik političke korektnosti. Time se kršćanstvo želi učiniti mlitavim, obezvrijeđenim i onim koje nije sposobno izložiti se u areni svijeta, baš kao što je to učinio sveti Dujam“, istaknuo je mons. Barišić osvrćući se na mučeništvo u suvremenom svijetu. Pozvao je sve okupljene da sami za sebe odgovore jesu li svjedoci Dujmove vjernosti prema Bogu i ljubavi prema čovjeku.

Prigodnu meditaciju, u čijem je središtu bilo mučeništvo, izrekao je dr. don Edvard Punda rektor Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu. „Smrt mučenika je vrhunski, nenadmašni događaj nasljedovanja Isusa Krista, čijom smo mučeničkom smrću spašeni. U toj mučeničkoj smrti rođena je Crkva i naš novi život u njoj nalazi svoje ishodište. U njoj se zrcali i iz nje se iščitava bît kršćanstva. Bez te smrti mi ne bismo slavili mučenike, niti bismo imali mogućnosti sami postići ono što u mučenicima slavimo i u čemu ih želimo nasljedovati“, naglasio je don Edvard Punda u uvodnom dijelu meditacije.

Pojasnio je kako je mučeništvo u svojoj najdubljoj biti tjelesno sjedinjenje s Kristom, koje pred nas stavlja dva zahtjeva, s jedne strane potrebno je ljubiti Kristovo tijelo i sasvim mu se predati, a s druge strane je potrebno očistiti svoje tijelo i tako ga pripraviti za ljubav. Osvrćući se na zahtjev ljubavi prema Crkvi, istaknuo je kako ona ne živi od pompoznosti ni od naših sebepredstavljanja, nego od naviještanja Isusa Krista. „To je vjerojatno i najsnažnija crta vjere Dujma, Sirijca koji je dolaskom u naše prostore i doslovno ostvario Kristov poziv ići do na kraj zemlje i naviještati Radosnu vijest! Mučenička smrt bila je potvrda da u Dalmaciju nije došao sebi osigurati miran i lagodan život, kao je to Dioklecijan za sebe zamislio, nego ga izgubiti poradi Krista i evanđelja! On je i danas, s neba, pun ljubavi za sve nas, svoju duhovnu djecu!“

Govoreći o drugom zahtjevu, mrtvljenju svojih zemaljskih udova, rekao je kako u svakom od nas postoji podijeljenost koju nije moguće potpuno iskorijeniti u ovom životu. „Poslušajmo opet iskrene riječi blaženoga Alojzija Stepinca: ‘Ni kod mene često ne ide, ali u tom leži sva tajna. Najveća je pobjeda svladati sebe, a to ide polako, ustrajnom vježbom’. Sigurnost u pobjedu u izvanjskim mukama koje su mu nametnute, Alojzije je zadobio iz nutarnjih pobjeda koje je izvojevao u borbama koje je sam, polagano ali nepopustljivo, zametnuo svojim nutarnjim strastima. Onaj tko umije razračunati s time, sigurno će moći podnositi sve izvanjske patnje! To je jedna od temeljnih lekcija i poruka koje učimo i primamo od mučenika!“.

Mješoviti prvostolni zbor sv. Dujma pod ravnanjem mo Šime Marovića, uz pratnju orguljaša splitske prvostolnice don Ivana Urlića, i bogoslovski zbor uz mnoštvo puka, radosno su otpjevali večernju molitvu. Zatim je nadbiskup Barišić zazvao Božji blagoslov na sve nazočne, a himnom u čast sv. Dujmu završila je svečana Večernja i devetodnevna priprava za blagdan sv. Dujma, zaštitnika grada Splita i Splitsko-makarske nadbiskupije.