Dr. Šola istaknuo je kako Europa nikad nije, a ni neće biti država, premda trenutačna glavna struja unutar politike Europske unije vodi upravo tome da se stvori superdržava, odnosno imperij. „Europa je oduvijek bila kulturni i identitetski pojam. Jedini koji su htjeli Europu kao državu bili su zapravo Napoleon i Hitler. To su povijesne činjenice koje je vrlo lako provjeriti. Još u petom stoljeću prije Krista povjesničar Herodot govori kako Perzijanci razlikuju barbare i Grke odnosno Europu. To je ujedno prvo spominjanje Europe u kulturnom smislu, a ne državnom. Kada geografski pogledate bilo koji kontinent oni su fizički omeđeni morem. Europu ne omeđuje more, već je ona zapravo poluotok Azije i kao kontinent je nastala tako što je stvorila kulturu tj. tip kulture različit od svih drugih. Tu naravno mislim prije svega na kulturu temeljenu na kršćanstvu. I borba pape Ivana Pavla II. oko dijelova Lisabonskog ugovora tj. popularno zvanog Europskog ustava u koji je trebalo biti ugrađeno da Europa počiva na kršćanskim korijenima nije bila ideološka agenda već pitanje istine. Na žalost kako se ne bi uvrijedilo nekog to se nije dogodilo. Čak je i lijevi ateistički mislilac Francuz Edgar Morin rekao u svom djelu ‘Kako misliti Europu’ da zahvaljujući kršćanstvu Europa nije tek poluotok Azije. Upravo se u srednjem vijeku na području Europe dogodila sinteza tri grada: vjere – Jeruzalema, razuma – Atene i prava – Rim. Tu sintezu je omogućilo kršćanstvo te je spojilo razum, vjeru i vladavinu prava. Ako izbacite bilo koji dio od tih to više nije Europa. Ako izbacite vjeru vi ste izbacili predpolitičke vrijednosti politike i ekonomije. A što je vjera? To je polog vrijednosti sadržan u naravnom zakonu poznatom kao 10 Božjih zapovjedi. Treba znati da ako se izbaci vjera iz javnog života da je nemoguća društvena kohezija jer više nema zajedničkih vrijednosti. Doista, tržište se povezuje interesom, a ne identitetski i interes je legitimna kategorija, ali on ne daje identitet, koji čovjeku daju vrijednosti. Kada vi izbrišite bilo koji identitet što dobijete? Dobijete temu ovog predavanja ideologiju europeizma“, rekao je dr. Šola, dodavši kako su obični ljudi unutar unije sve svjesniji toga te se ipak počeo javljati otpor toj politici.

Dr. Šola je upozorio i kako treba dobro razlikovati Europu kao milenijsku kulturnu i identitetsku referencu koja je zahvaljujući kulturi, vjeri, razumu i vladavini zakona postala kroz stoljeća to što je i ono što se danas naziva Europskom unijom. „Ove temeljne vrijednosti ugrožene su masovnom imigracijom i ideologijom multikulturalizma i globalizma. Europska unija u projektu ‘više Europe’ ne polazi od integracija različitih nacija i kultura već ona teži stvaranju europskih građana i gušenju europskih nacija. To je projekt ideologije europeizma jer se u njemu nacije smatraju prijetnjom tom imperiju. Cijela priča se svodi na zajedničko tržište kojim se kao i u Sovjetskom Savezu upravlja iz jednog centra za koji nije bitan demokratski legitimitet. Da je upravo to na snazi govori i činjenica da je 75% zakona Europske unije došlo iz vrha i zapravo države same nemaju pravo donositi svoje zakone. Dakle, stvari se ne postavljaju odozdo iz baze, već odozgo iz glave gdje nam zakonodavstvo pišu nepoznati autori i naručuju nepoznati nalogodavci. Politika populizma kojoj je samo bitno biti na vlasti tu je smislila zamjenskog građanina NGO koji će kroz aktivizam za ljudska i prije svega rodna prava manjina, biti pokrivalo i izvršitelj političkih i ekonomskih naloga svojih ‘donatora“.

Govoreći o uvođenju eura kao zajedničkoj valuti te centralnoj banci, dr. Šola je ustvrdio kako ta ideja svoje korijene vuče od Karla Marxa. „Zanimljivo, ovu ideju prvi je osmislio Marx, a u život sproveo Lenjin. Naime, Marx u Komunističkom manifestu prvi zagovara centraliziranu monetu. On polazi od toga da proces integracija ne smije biti nacija već osviješteni pojedinac. Koji je princip Europske unije na temelju ideologije europeizma? Jesu li nacije taj temelj? Nisu, već tzv. europski građani. U nedavno izašlom istraživanju jasno se kaže da je od uvođenja eura najviše koristi imala Njemačka, dok je isti taj euro ekonomije poput Italije, Francuske ili Španjolske, bacio na koljena. Primjerice, dok su Talijani imali liru i monetarni suverenitet, mogli su je u slučaju pada produktivnosti deprecirati i tako očuvati konkurentnost. Euro, je jednostavno deprecirana ‘dojčmarka’, a tvrdnja da je on ključan zbog olakšane trgovinske razmjene, raspline se kao mjehur od sapunice kada gledamo robnu razmjenu zemalja u EU-u koje nisu i onih koje jesu u eurozoni“, rekao je dr. Šola, upozorivši da bi se Hrvatskoj mogao nakon uvođenja eura dogoditi scenarij Grčke koja je država samo na papiru, a stvarni vlasnici su joj strane banke.

Predavanju su nazočili i sisački biskup Vlado Košić te generalni vikar mons. Marko Cvitkušić.