Na svečanosti su se okupili zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, varaždinski biskup Josip Mrzljak, provincijal fra Jure Šarčević, OFMCap, provincijal fr. Slavko Slišković, OP, delegat bjelovarsko-križevačkog biskupa mons. Stjepan Ptiček, dekan KBF-a prof. dr. Mario Cifrak, OFM, župnici mentori, te rodbina i prijatelji dobitnika diploma. Na početku svečanosti prisutne je pozdravio voditelj Đakonske pastoralne godine i ravnatelj Nadbiskupijskog pastoralnog instituta prof. dr. Josip Šimunović te predstavio rezultate i tijek odvijanja ovogodišnje Đakonske pastoralne godine.

Okupljenima su se obratili i rektor Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa mr. Anđelko Košćak, koji je govorio o odgojno-duhovnoj dimenziji Đakonske pastoralne godine, prof. dr. Tonči Matulić, koji je dao viđenje Đakonske pastoralne godine sa strane predavača i preč. Marijan Fesel, župnik župe sv. Martina biskupa u Hajdini kao župnik-mentor.

U drugom dijelu svečanosti kardinal Bozanić uručio je diplome dvadesetpetorici đakona, od kojih su sedamnaestorica dijecezanskih te osmorica redovničkih đakona, a u njihovo ime okupljene je pozdravio Leopold Ćurčić, đakon Zagrebačke nadbiskupije.

Prigodnu riječ uputio je i biskup Mrzljak, a na kraju svečanosti dodjele okupljenima se obratio kardinal Bozanić.

U ovoj prigodi posebno mi dolazi na pamet onaj prizor iz života blaženog Alojzija Stepinca. I to prizor s njegova puta prema svećeništvu. Kad se on vratio s fronte nakon Prvoga svjetskog rata postavio si je ozbiljno pitanje o tome treba li nastaviti taj put. Ne zbog toga što je bježao od svećeništva nego zbog toga što je u njegovu srcu rasla spoznaja o uzvišenosti poziva, ali i pitanje hoće li on to moći vršiti onako kako to Bog želi, onako kako to Crkva želi, rekao je kardinal. Kazao je kako su povod tom pitanju bili i neki svećenici koje je Stepinac susreo ili o kojima je čuo a koji nisu ostavili dobar primjer, koji su za njega bili sablazan.

Možda ste i vi ona generacija koja je postavila pitanje sablazni u svećeničkom životu, sablazni od svećenika, koje ni ne poznajemo, o kojima se piše i govori. To se pitanje sigurno već postavilo na vešem putu i to je pitanje koje postavljaju i naši bogoslovi, jer kao Crkva živimo u jednom posebnom vremenu, u Stepinčevu vremenu. Pozvani smo da u tom smislu, s jedne strane dublje sagledamo što je to svećeništvo i koja je uzvišenost i veličina toga poziva, a s druge strane da budemo radikalniji i pozorniji za svaku možebitnu sablazan. Ovo je vrijeme možda i teško za Crkvu, ali je i blagoslovljeno jer Crkva upravo u ovom vremenu nalazi snage za jedno nutarnje čišćenje. Možda upravo ovo vrijeme priprema jedno „proljeće“ za Crkvu iznutra kako bi spremnije mogla naviještati svijetu upravo na onom području gdje ju svijet proziva, istaknuo je kardinal Bozanić.

Đakone je pozvao da budu uvijek svjesni veličine poziva na koji su pozvani te da se Stepinčevom mudrošću, odvažnošću, upornošću i pouzdanjem u Boga predaju toj službi, bježeći od svake sablazni. Želio bih da budete nositelji tog novog vremena za Crkvu, zaključio je kardinal.

U glazbenom dijelu svečanosti nastupio je Oktet Nadbiskupskoga bogoslovnog sjemeništa, izvijestio je Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije.