Blagostanje i sreća ovise ponajviše o nama samima
Govor splitsko-makarskog nadbiskupa Marina Barišića u Hrvatskom narodnom kazalištu u Splitu, 4. svibnja 2012.
Poštovane gospođe i gospodo!
Svetkovina našega zaštitnika svetoga Dujma i Dan grada, blagdan je svih Splićana kojega svake godine radosno slavimo s našim cijenjenim uzvanicima i gostima.
U slavljeničkom ozračju kao Dujmov nasljednik pozdravljam gradonačelnika gosp. Željka Keruma i njegove najbliže suradnike, gosp. Juru Šundova i gđu Anđelku Visković; predsjednicu Gradskog vijeća, gđu Nevenku Bečić i sve članove istoga Vijeća; splitsko-dalmatinskog župana, gosp. Antu Sanadera, predsjednika Županijske skupštine, gosp. Petroslava Sapunara; saborske zastupnike i predstavnike društveno–političkih ustanova na državnoj i lokalnim razinama, predstavnike vojske i policije, znanosti i gospodarstva, kulture i športa; kao i sve drage goste grada Splita. Radostan pozdrav vama, poštovani laureati ovogodišnjih nagrada i svima vama, dragi Splićani i Splićanke, braćo i sestre!
Dujam – naša sveta memorija, prati i povezuje sve naraštaje o čemu nam svjedoči i sedam stoljetni pisani Statut grada Splita s još dubljom tradicijom svetoga zaštitnika. Biskup i mučenik Dujam ostavio je neizbrisiv trag Krista Gospodina, onoga koji je ljubavlju ušao u našu stvarnost i nadvladao njezinu tamu i moć zla. Na tragu svjedočenja Kristove ljubavi, ljubavi i vjernosti Bogu i čovjeku, Dujam nam pruža dublje razumijevanje našega života i same povijesti, a otvara nam nove vidike budućnosti. I, dakako, naše sadašnjosti.
Naš svjedok Radosne vijesti života susreo se s križem i suočio s krizama, gospodarskim pa i onom još sudbonosnijom krizom duha i slobode, krizom čovjeka. Različita su vremena i krize, ali je svima njima zajedničko, temeljno i bitno pitanje čovjeka – ljudskosti. Sve kalkulacije, predviđanja i reforme, banke, investicije, proizvodnja, velika i mala poduzeća, politika i programi, sve je to potrebno, ali ovdje bitno nešto, odnosno netko, nedostaje – osoba.
Analize samo na osnovi investicije, kapitala, bez promjene nas i našega mentaliteta, bez ljudskosti, produžuje pa čak i može pogoršati postojeće stanje. Samo čovjek prosvijetljena uma i obraćena srca, čovjek slobode i odgovornosti, istine i ljubavi, put je našega izlaska. Ali, čovjeka kao čovjeka nema. Postojim ja i ti! Mi Splićani! Blagostanje i sreća ovise o toliko toga, ali najviše o nama samima, o našem poštenju, pravednosti, odgovornosti i solidarnosti, kao i o kvaliteti naših odnosa, osobnih i društvenih, koje očitujemo u gestama i riječima svakodnevlja.
Promatrajući stvarnost u kojoj susrećemo tolike probleme, poteškoće i zabrinutosti, u opasnosti smo da izgubimo optimizam i nadu. Za nas Splićane, upravo je svetkovina svetoga Dujma dan slavlja naše nade, dan koji nam budi svijest da je moguće s obnovljenim čovjekom graditi socijalne i pravedne odnose, uređeniji i ljepši grad, bolje i humanije društvo.
Ima nade! Nismo daleko od puta prevladavanja izazova na putu našega odrastanja, jer u slavlju svetoga Dujma, biskupa i mučenika, vidimo i vrjednujemo ono bitno, čovjeka – osobu.
Čovjeka smo prepoznali i u životima i djelima nagrađenih građana kojima ujedno i čestitam.
Čovjeka osjećamo u sebi i vidimo u svojim bližnjima. Podržimo i ohrabrimo ga! Ovo neka bude bogat dar, ovogodišnji Dujmov dar i nagrada nama, gostima i svim Splićanima.
Zato – na dobro vam došla Sudamja! Živjeli!